Antal Antal Szerb







(Budimpešta, 1901. – Balf, 1945.) jedan je od najistaknutijih pisaca mađarske književnosti u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Odrastao u izrazito intelektualnoj sredini kao potomak jedne od najobrazovanijih židovskih obitelji u Mađarskoj, već se odmalena isticao bistrinom uma i erudicijom. Po završetku studija njemačkog, mađarskog i engleskog jezika, ubrzo postaje cijenjeni povjesničar književnosti i prevoditelj, da bi već s trideset dvije godine bio izabran za predsjednika Mađarskoga književnog društva. Odigrao je ključnu ulogu u popularizaciji književnosti u Mađarskoj svojim znanstvenim djelima Povijest mađarske književnosti (Magyar irodalomtörténet) i Povijest svjetske književnosti (A világirodalom története), koja su postala nezaobilaznim priručnicima u literarnoj izobrazbi.

Kao pisac, bio je jedinstvena pojava u mađarskom književnom miljeu, zahvaljujući djelima koja se odlikuju istančanim spojem humora, filozofije i zanimljivih zapleta, nastalima na zasadama ironijske intelektualističke zapadnoeuropske novelistike. Nakon jednogodišnje stipendije u Engleskoj 1934. nastaje njegov prvi značajni roman: Legenda o Pendragonu (A Pendragon legenda); 1937. objavljuje roman Putnik i mjesečina, 1943. Kraljičinu ogrlicu (A királyné nyaklánca), a godinu dana poslije zbirku 100 pjesama  (Száz vers).

Premda židovskoga podrijetla, obitelj Antala Szerba još je u njegovoj najranijoj dobi konvertirala na katolicizam. Posvećena religioznost stalan je motiv u Szerbovim djelima, kojoj, kao uostalom i u vlastitu životu, istodobno suprotstavlja sumnju i filozofsku neizvjesnost. U vrtlogu ratnoga pakla, Antal Szerb ostaje u domovini, gdje 1945. godine biva ubijen u mađarskom koncentracijskom logoru u Balfu.