LJULJAČKA DAHA

Herta Müller











"Ljuljačka dah zapravo je vrlo poetična priča iz epohe horora. Uz večernje kolektivne nužde i večernje ljubavi, tu su i srcolike lopate kojima se istovarivao ugljen, i naravno, anđeli - jer svaki logoraš imao je svog anđela gladi, 'koji nikad ne odlazi, ali se vraća'. Od Pastiorova svjedočanstva, i svakodnevice u logoru, Herta Mueller ispisuje poeziju 'nulte točke egzistencije'. Ako je Solženjicinov 'Jedan dan Ivana Denisoviča' bio dokument iz radnog logora, prva knjiga sovjetskih gulaga, 'Ljuljačka daha' je terminalna logorska poema. Apsolutno poetična, apsolutno stravična.“ Dragan Jurak, Moderna vremena Info

Pročitaj kritiku!


„Dvije stotine i pedeset gusto ispisanih stranica ove knjige nikada neće postati 'popularnom književnošću'. 'Ljuljačka daha' previše je teška i opora za takvo što. Ne nudi brzi zaborav ni neobaveznu relaksaciju. U tom je smislu proza Herte Müller ona proza od kakve je hrvatska književnost odavno odustala. Možda je vrijeme da joj se vrati.“ Matko Vladanović, Dalje.com

Pročitaj kritiku!


„Sve joj knjige žive od straha, ali, kako veli književnik Rolf Michaelis, to je i čarolija umjetnosti njezine riječi, sve te knjige ujedno oslobađaju od straha. Nakon nebrojenih knjiga koje se bave totalitarnim sustavima i progonima 20. stoljeća, Herta Müller uvodi novi ton, novu nadu i posve konkretni egzistencijalni iskorak u slobodu iz duboke jame totalitarnoga zarobljeništva. (...)

Tko čita njezine knjige nikada neće doći na ideju i klimajući ustvrditi: da, tako je to bilo, to je već poznato. Naprotiv, svijest čitatelja uvijek se iznova opire novoj spoznaji: je li stvarno tako bilo? Je li stvarno tako? Autorica nam svojim pripovijedanjem doslovce nameće – riječ po riječ – samorefleksiju i prodor u vlastito srce, u vlastitu glavu, tamo gdje je svatko svoj vlastiti moćnik, moguće i vlastiti tiranin.“ Zvonko Pandžić, Vijenac

Pročitaj tekst!