OSTATAK

Tom McCarthy











„Jedna od najdubljih scena nekog romana koju sam ikad pročitao i zbog koje su me prošli trnci od glave do pete bavi se osjećajem glavnog lika na platou ispred postaje podzemne željeznice kada ga na stotine ljudi mimoilazi a on, de facto bogat čovjek s osam i pol milijuna u džepu, dobiva nezaustavljiv poriv da prosi. To na koncu i čini, pruža ruke i zapomaže „Pomozite…pomozite… pomozite…“, ali rijeka ljudi oko njega nastavlja teći ne primjećujući ga. On samo osjeća da želi „biti na točno tom mjestu, u točno to vrijeme i činiti točno tu radnju“. To ga čini koliko smirenim toliko napetim da se osjeća gotovo stvarnim!“ A. Trepšić, Lupiga 

Pročitaj kritiku!

 
„Negativna marketinška procjena stvorila je od „Ostatka" literarnog mučenika. S tom karizmom 2005. rukopis je prešao La Manche i dospio u Pariz gdje ga je izdala kuća Metronome. Kad se kao strani roman vratio u Britaniju dočekan je s ovacijama kritike, a na engleskom ga je prvi otisnuo neovisni britanski izdavač Alma. Povratak emigrantskog rukopisa je bio slavodobitan. Književnost je trijumfirala, a ugledne novine „Ostatak" su, redom, proglašavale instant klasikom engleske književnosti.“ Dragan Jurak, Moderna vremena Info

Pročitaj kritiku!


„Na kraju knjige čitatelj ostaje s prilično gorkim okusom u ustima, jer sve pripovjedne i filozofske konotacije koje se u 'Ostatku' mogu naći dovode do sljedećeg neizbježnog zaključka, koji je zajednički glavnom liku, piscu i čitateljima: 'On započinje kao hegelovski idealist, koji želi ukinuti materiju i sve pretvoriti u ideje. Do kraja knjige shvaća da svijet jest materija, da je sve to samo ostatak originalne eksplozije u svemiru koja se dogodila prije milijune godina. Život je, dakle, ostatak u filozofskom smislu, to je sve samo materija, stvari, sranje, nered." G.D., Dnevni kulturni info

Pročitaj kritiku!