LJEPOTA JEDE LJUDE

Zoran Roško













„Ja to vidim kao satiru na apokaliptičke teme: da, 'Ljubav' nas spašava, ali od nas samih, jer smo cijelo vrijeme mi sami bili prepreka i samima sebi i 'višim' igrama, dio problema, a ne rješenja. Ovdje je to zamišljeno ne kao tragično, nego kao duhovito 'konačno rješenje' tajne ljudske povijesti.

No naglašavam da ovo nije ni teološka ni filozofijska rasprava, nego jedno od mogućih književnih, satiričkih 'rješenja' Jobova problema. Naročito ako se uzme u obzir da je i sam stil romana deliričan, gotovo barokan, cijanidno-poetičan. Najkraće: psihodelična, histerična satira na apokaliptičke teme.“ Zoran Roško, Tportal

Pročitaj intervju!