Marie Luise Marie Luise Kaschnitz












Marie Luise Kaschnitz pjesni?kim se i pripovjeda?kim opusom uvrštava u sam vrh njema?ke književnosti 20. stolje?a. Rodila se u plemi?koj obitelji, a odrastala u Badenu, Potsdamu i Berlinu. Nakon završetka školovanja u?ila je knjižarstvo u Weimaru, zatim radila u Nakladi O.C. Recht u Munchenu i Antikvarijatu Leo S. Olschki u Rimu, gdje upoznaje austrijskog arheologa Guida von Kaschnitz-Weinberga i 1295. udaje se za njega.

Kaschnitz se u književnosti javlja ranih tridesetih godina, ali tim djelima ne pridaje osobitu važnost, gotovo ih prešu?uje. Poznata, priznata i cijenjena postala je nakon 2. svjetskog rata. Odrasla i odgajana u krš?ansko-humanisti?kom duhu, zastupala je moralnu obvezu književnosti da se suo?i sa grozotama nasinja i rata, da se u vremenu kada su svi nastojali zaboraviti, to ne zaboravi i prešuti.

Uklju?ila se u književnost na sebi svojstven i miran na?in, gotovo tiho, ali njezin se glas nije mogao pre?uti. Pisala je i objavljivala pjesme, pripovjetke, radiodrame, eseje, biografiju, dnevni?ku i autobiografsku i drugu prozu. Bila je ?lanica PEN-centra Savezni?ke Republike Njema?ke, ?lanica Njema?ke akademije za jezik i pjesništvo u Darmstadtu, Bavarske akademije lijepih umjetnosti u Munchenu i Akademije lijepih znanosti i literature u Mainzu.

Godine 1968. Sveu?ilište Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu dodjelilo joj je po?asni doktorat. Za svoje pjesništvo i pripovjeda?ki opus dobila je niz priznanja i nagrada, a najzna?ajnije su Buchenrova nagrada (1955), Immermannova nagrada grada Dusseldorfa (1957) te Hebelova nagrada (1970).