Antal Antal Szerb







(Budimpešta, 1901. – Balf, 1945.) jedan je od najistaknutijih pisaca ma?arske književnosti u razdoblju izme?u dvaju svjetskih ratova. Odrastao u izrazito intelektualnoj sredini kao potomak jedne od najobrazovanijih židovskih obitelji u Ma?arskoj, ve? se odmalena isticao bistrinom uma i erudicijom. Po završetku studija njema?kog, ma?arskog i engleskog jezika, ubrzo postaje cijenjeni povjesni?ar književnosti i prevoditelj, da bi ve? s trideset dvije godine bio izabran za predsjednika Ma?arskoga književnog društva. Odigrao je klju?nu ulogu u popularizaciji književnosti u Ma?arskoj svojim znanstvenim djelima Povijest ma?arske književnosti (Magyar irodalomtörténet) i Povijest svjetske književnosti (A világirodalom története), koja su postala nezaobilaznim priru?nicima u literarnoj izobrazbi.

Kao pisac, bio je jedinstvena pojava u ma?arskom književnom miljeu, zahvaljuju?i djelima koja se odlikuju istan?anim spojem humora, filozofije i zanimljivih zapleta, nastalima na zasadama ironijske intelektualisti?ke zapadnoeuropske novelistike. Nakon jednogodišnje stipendije u Engleskoj 1934. nastaje njegov prvi zna?ajni roman: Legenda o Pendragonu (A Pendragon legenda); 1937. objavljuje roman Putnik i mjese?ina, 1943. Kralji?inu ogrlicu (A királyné nyaklánca), a godinu dana poslije zbirku 100 pjesama  (Száz vers).

Premda židovskoga podrijetla, obitelj Antala Szerba još je u njegovoj najranijoj dobi konvertirala na katolicizam. Posve?ena religioznost stalan je motiv u Szerbovim djelima, kojoj, kao uostalom i u vlastitu životu, istodobno suprotstavlja sumnju i filozofsku neizvjesnost. U vrtlogu ratnoga pakla, Antal Szerb ostaje u domovini, gdje 1945. godine biva ubijen u ma?arskom koncentracijskom logoru u Balfu.