Sandor Sandor Marai












Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) bio je ma?arski pisac i novinar. Rodio se u plemi?koj obitelji u tada ma?arskom gradu Kassa, danas slova?kim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njema?kom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire ma?arski, poistovje?uju?i materinski jezik sa samim konceptom nacije.
Tridesetih godina biva zapažen po svojem preciznom i ?istom realisti?kom stilu, piše prve ma?arske osvrte o Kafkinim djelima, a u novinskim ?lancima izražava izuzetno kriti?an stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije "Kad svije?e dogore", roman prožet nostalgijom za iš?ezlim multietni?kim i multikulturalnim društvom propale Monarhije. Kao protivnik komunisti?kog režima 1948. trajno napušta Ma?arsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na ma?arskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Ma?arskoj ?e biti zabranjena.
Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetlje?ima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stolje?a. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siro?e posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je po?inio samoubojstvo hicem iz pištolja u San Diegu 21. velja?e 1989. godine.