Max Blecher bio je rumunjski književnik židovskog podrijetla, rođen 1909. u Botoșaniju u Rumunjskoj, a umro 1938. u dobi od samo dvadeset osam godina. Iako je živio vrlo kratko, danas se smatra jednim od najvažnijih i najosebujnijih rumunjskih modernističkih pisaca. Godine 1928., za studija medicine Parizu, Blecheru je dijagnosticirana koštana tuberkuloza (Pottova bolest). Posljednjih deset godina života proveo je prikovan za krevet, podvrgnut dugotrajnim liječenjima i boravcima u sanatorijima u Francuskoj, Švicarskoj i Rumunjskoj. Prvo djelo, kratku priču Herrant, objavio je 1930., a 1934. izlazi mu zbirka pjesama Prozirno tijelo (Corp transparent). Na hrvatski je preveden i njegov prvi roman Događaji u neposrednoj irealnosti iz 1936. te postumno objavljen roman Osvijetljena jazbina: dnevnik iz sanatorija. Roman Srca s ožiljcima (1937.) njegov je drugi roman koji je kritika oduševljeno primila, stavljajući ga uz bok Čarobnoj gori Thomasa Manna.