Remen, prozor, orah i u?e Herta M?ller:
Remen, prozor, orah i u?e

S njema?kog prevela: Helen Sinkovi?,
meki uvez, 224 str.,
120,00 kn


OceanMore s ponosom predstavlja prvi puta na hrvatskom jeziku najzna?ajniju suvremenu njema?ku spisateljicu - Hertu Müller, dobitnicu brojnih europskih knji?evnih nagrada, s potresnim romanom Remen, prozor, orah i u?e.

U vremenima opasnima po ?ivot prijateljstva se proširuju na sve ono što smatramo ?ivotom. Ili na ono što smatramo ne-?ivotom. Prijatelji su iz dana u dan upu?eni jedni na druge kako bi se medusobno štitili ili se zaštitili jedan od drugoga. Me?usobno povjerenje pru?a privid spasa koji se izvan prijateljstva, u svijetu koji guši ?ivot, ne mo?e posti?i. Prevelika su o?ekivanja od prijateljstava koja su u procjepu izmedu me?usobnog tješenja i izljeva ljutnje i postupaka iz nemo?i. Takva ljubav nastaje u jednom kutu usana, a nestaje u drugom. Mo?e je se pokositi kao što se kosi visoka trava, ali ona ?e ponovo narasti onako kako ?eli, onako kako raste pokošena trava. Nakon vješanja ili skoka kroz prozor jednog od prijatelja nestaje razlika izme?u samoubojstva ili ubojstva koje je inscenirano kao samoubojstvo. Sama smrt nam o umiranju ništa ne govori. Mjesto na kojem se to dogodilo u tekstu mo?e ozna?iti rije? u?e i prozor, o kojima se pak ne mo?e niti govoriti niti šutjeti. Izmedu te dvije rije?i ne postoji ništa, a ipak moraš stajati u tom me?uprostoru, naprosto zato što si ?iv. Rije?i u ustima ?ine isto toliko štete koliko i naša stopala u travi."
Herta Müller

Iz kritika:

ODLOMAK IZ KNJIGE

Kada šutimo, postajemo nepodnošljivi, rekao je Edgar, kada govorimo postajemo smiješni.
Predugo smo sjedili i zurili u slike na podu. Od sjedenja su mi utrnule noge.
Rije?i u našim ustima ?ine isto toliko štete koliko naša stopala u travi. Ali isto ?ine i naše šutnje.
Edgar je šutio.
Još uvijek ne mogu zamisliti grob. Samo remen, prozor i u?e. Za mene svaka je smrt poput vre?e.
Svatko tko to ?uje, rekao je Edgar, smatra te lu?akom. Kad mislim na to, ?ini mi se kako svaki mrtvac za sobom ostavlja vre?u rije?i. I brija? i škare, uvijek mi i oni padnu na pamet, budu?i da ih mrtvi više ne trebaju. A ni gumb nikada više ne mogu izgubiti. Mo?da su druga?ije od nas osje?ali da je diktator greška, rekao je Edgar.
Imali su dovoljan dokaz, jer smo i mi sami sebe smatrali greškom. Zato što u ovoj zemlji moramo hodati, jesti, spavati i voljeti nekoga u strahu, dok ponovo ne zatrebamo brija?a i škare. Kad netko samo zato što hoda, jede, spava i nekoga voli puni groblja, tada je on ve?a pogreška od nas. Pogreška prvog reda. Majstorska pogreška.

Unutar naših glava trava je visoka. Kada govorimo, kosimo travu. ?ak i kad šutimo. A zatim i druga i tre?a vlat naglo nikne, kako god ?eli. Pa ?ak i tada,mi smo oni koji imaju sre?e.