LJULJA?KA DAHA

Herta M?ller











"Ljulja?ka dah zapravo je vrlo poeti?na pri?a iz epohe horora. Uz ve?ernje kolektivne nužde i ve?ernje ljubavi, tu su i srcolike lopate kojima se istovarivao ugljen, i naravno, an?eli - jer svaki logoraš imao je svog an?ela gladi, 'koji nikad ne odlazi, ali se vra?a'. Od Pastiorova svjedo?anstva, i svakodnevice u logoru, Herta Mueller ispisuje poeziju 'nulte to?ke egzistencije'. Ako je Solženjicinov 'Jedan dan Ivana Denisovi?a' bio dokument iz radnog logora, prva knjiga sovjetskih gulaga, 'Ljulja?ka daha' je terminalna logorska poema. Apsolutno poeti?na, apsolutno stravi?na.“ Dragan Jurak, Moderna vremena Info

Pro?itaj kritiku!


„Dvije stotine i pedeset gusto ispisanih stranica ove knjige nikada ne?e postati 'popularnom književnoš?u'. 'Ljulja?ka daha' previše je teška i opora za takvo što. Ne nudi brzi zaborav ni neobaveznu relaksaciju. U tom je smislu proza Herte Müller ona proza od kakve je hrvatska književnost odavno odustala. Možda je vrijeme da joj se vrati.“ Matko Vladanovi?, Dalje.com

Pro?itaj kritiku!


„Sve joj knjige žive od straha, ali, kako veli književnik Rolf Michaelis, to je i ?arolija umjetnosti njezine rije?i, sve te knjige ujedno osloba?aju od straha. Nakon nebrojenih knjiga koje se bave totalitarnim sustavima i progonima 20. stolje?a, Herta Müller uvodi novi ton, novu nadu i posve konkretni egzistencijalni iskorak u slobodu iz duboke jame totalitarnoga zarobljeništva. (...)

Tko ?ita njezine knjige nikada ne?e do?i na ideju i klimaju?i ustvrditi: da, tako je to bilo, to je ve? poznato. Naprotiv, svijest ?itatelja uvijek se iznova opire novoj spoznaji: je li stvarno tako bilo? Je li stvarno tako? Autorica nam svojim pripovijedanjem doslovce name?e – rije? po rije? – samorefleksiju i prodor u vlastito srce, u vlastitu glavu, tamo gdje je svatko svoj vlastiti mo?nik, mogu?e i vlastiti tiranin.“ Zvonko Pandži?, Vijenac

Pro?itaj tekst!