Važno je zvati se Gregor Boris Peri?:
Važno je zvati se Gregor


ISBN: 978-953-332-024-3
meki uvez s klapnama, 104 str., cijena: 99,00kn


Bave?i se u svom književnom i prevodila?kom radu više nego opsežno djelima drugih autora, koja su mu poslužila kao vrelo nadahnu?a, kao u slu?aju romana „Povratak Filipa Latinovi?a” (2013.) ili „D’Annunziev kod ” (2008.), ili, pak, kao predložak i povod za književni prijevod ili esej (Franz Kafka, Leopold Sacher Masoch i mnogi drugi), zagreba?ki pisac Boris Peri? prikupio je dovoljno gra?e, pa i nadasve vrijednih kulturoloških informacija, pogodnih da se upišu u sasvim druk?ije književne križaljke i mozaike od onih na koje smo navikli. Upravo iz prevo?enja Masocha i Kafke te podrobnog prou?avanja proze Miroslava Krleže proizišla je ideja za zbirku književnih eseja „Važno je zvati se Gregor”, ?iji naslov ne priziva u sje?anje samo poznatu komediju Oscara Wildea, nego i jedno ime/prezime, koje bi u djelima trojice autora možda prošlo sasvim nezapaženo da im Gregori, ?ita li se dovoljno duboko i široko, ne pokazuju visok stupanj za?u?uju?e me?usobne srodnosti, zrcale?i, žive?i i provode?i u djelo nešto što se ve? desetlje?ima rado naziva mazohizmom, shva?enim ne samo kao seksualna perverzija, nego prije svega kao svojevrstan duhovno-egzistencijalno-politi?ki stav, aktualan koliko u ranom 20. stolje?u, toliko i danas. Trojicu Gregora (Masochova roba, Kafkina žohara i Krležina doktora koji je susreo Ne?astivog) moglo se, istina, sljubiti i sasvim suhoparno, znanstveno, kao što je to, recimo, u svojoj knjizi „Gregor Samsa i njegova bra?a” u?inio frajburški germanist Holger Rudloff (na kojeg se i Peri? mjestimice referira), pa na sve to nakalemiti još i Krležu kao doma?ega konja za utrku, ali knjiga „Važno je zvati se Gregor” tu sre?om ipak odlazi povelik korak dalje, nastoje?i na krilima sretnog spoja fakata i fikcije nizom dekonstrukcija, rekonstrukcija i drugih literarno-detektivskih metoda udahnuti nov život trojici likova, koji su se jama?no u pustopoljinama europske duhovnosti barem jednom susreli a da sami toga možda uop?e nisu bili svjesni.