"Životna priča" (Sippur Hayim, 1999.) poslijednji je Appelfeldov objavljeni roman za koji je 2004. dobio prestižnu francusku nagradi Prix Médicis za najbolji strani roman. U ovom autobiografskom romanu Appelfeld preispituje njegova sjećanja na djetinjstvo u rodnoj Bukovini (Rumunjska), raspad vlastite obitelji uoči 2. svjetskog rata, dolazak u Palestinu i novi život koji je morao stvoriti u nepoznatom okruženju.

Iz medija

“Ovo sjećanje evocira čudo koje je s onu stranu jezika. O danim prizorima valja razmišljati, treba ih okusiti. Tako je malo okolišanja, tako malo objašnjavanja u tim slikama iscjeđenim iz terora.” 
The Guardian

“Ovaj roman je i sjećanje u najčistijem smislu te riječi, zaliha prikupljenih osjećaja i impresija proustovske snage, neograničena mjestom, vremenom i imenima. Appelfeld definira sjećanje kao ´živi i uskipjeli izvor´, iako događaji nisu kronološki poredani, romaneskna struktura je poput snova, neomeđena stapa se u nezaboravnu cjelinu.” 
Observer

“Više od četrdeset godina Aharon Appelfeld snažno i jezgrovito istražuje iskorijenjenost ljudskih bića ... Esencijalno djelo čija snaga podsjećanja tjera na promišljanje.”
Le magazine litteraire

"A. Appelfeld je puno više od lica koje je preživjelo Holokaust. On je pisac vrhunskog dometa koji je svoje osobno iskustvo pretočio u literaturu iznimne jasnoće i snage."
The Washington Post

"Čitatelj će neprestano pokušavati ovu knjigu iskoristiti za pretisak - no neoizostavno će doći do zaključka daje uzaludan svaki pokušaj svođenja pjesničke imaginacije na gole životne činjenice. Pojedinosti iz 'bogata rezervoara' sjećanja naći ćete u svim Appelfeldovim memoarima i u odnosu na mitski preuveličane romane upravo je u tome njihova draž i njihovo savršenstvo." 
Neue Züricher Zeitung