Treći roman Édouarda Louisa donosi priču o ocu kojega poznajemo iz autobiografskog prvijenca Raskrstimo s Eddyjem. U kratkom, ali iznimno emotivnom i dirljivom tekstu autor se ponovno vraća u djetinjstvo i mladost no ovaj put kako bi se pomirio s ocem i ispripovijedao njegov život, prerano uništen teškim radničkim životom, bolešću i pretrpljenim nepravdama. Ne postavljajući pitanje naznačeno u naslovu, već sa sigurnošću detektirajući političko i klasno nasilje kojemu su izloženi deprivilegirani, marginalizirani i potlačeni, autor se oštro obrušuje na sve vlade koje su njegovu ocu, kao i mnogima u Francuskoj, postepeno ukidale radnička prava dovodeći ih na rub siromaštva. Édouard Louis i u ovom romanu maestralno spaja privatno i političko, ispisujući intimnu pripovijest o odnosu oca i sina koji su obojica, svaki na svoj način iskusili razorne posljedice neodgovornih i promašenih politika i sve većeg osiromašenja radničke klase u kapitalizmu 21. stoljeća.
Poznat kao veliki putnik po Europi Márai je proputovao i velik dio hrvatske obale. U romanu Otok (1934.) glavnina radnje odvija se na vrlo konkretnim i prepoznatljivim dubrovačkim lokacijama, u hotelu Argentina i na Lokrumu. Parižanin Viktor Henrik Askenasi, nakon afere što će sablazniti svakoga do koga mu je stalo, otputuje u nepoznato, Dubrovnik, no istovremeno taj pokušaj bijega pretvara se i u pakleno putovanje savjesti. Virtuozno pripovijedajući o iznimnom i tankoćutnom sredovječnom muškarcu, orijentalistu po svemu solidna statusa, koji u potrazi za smislom života, štoviše, za Bogom, eksperimentirajući s tjelesnom ljubavi jer mu se to čini najjednostavnijim, a i najmanje shvatljivim područjem, istodobno se trudeći ostati objektivnim promatračem, šokantnim potezom pera dovede Askenasija do paradoksalne spoznaje da svijet možda i ne otkupljuje dobrota, nego grijeh. Neobična tijeka, s predivnim unutarnjim monolozima, preciznom slikom okruženja u kojem se glavni junak zatekao, napet poput suvremena trilera, Otok je još jedan od bisera u nizu Máraieva opusa.
Mars Room je striptiz-bar u San Franciscu u kojem glavna junakinja, vrlo mlada Romy, samohrana majka dječaka, plešući u krilima klijenata zarađuje za život. No striptiz-bar je samo polazište prema nizu nesretnih događaja koji naposljetku Romy dovodi u zatvor na izdržavanje dvostruke cjeloživotne kazne zbog umorstva. Kakav je život u zatvoru, tko su i kakve su zatvorenice, kakva su njihova nedjela, kakvi su njihovi međusobni odnosi, odnosi s propalim obiteljima, djecom, roditeljima, odnosi zatvorskih zaposlenika sa štićenicama, kakav je američki sustav? Sva se ta pitanja otvaraju u ovom uzbudljivom, majstorski napisanom romanu koji neumoljivo svjedoči o današnjoj Americi i sve većim podjelama i razlikama među njezinim građanima.
Iz medija:
U središtu romana Max nemirni je duh i snažna umjetnička osobnost Maxa Ernsta – jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća, poznatog dadaista i pionira nadrealizma. Njegov životni put pratimo od pobune protiv konzervativna oca preko rovova Prvoga svjetskog rata i prvih dadaističkih izložaba do bijega iz nacionalsocijalizmom zatrovane Njemačke u buran pariški život te naposljetku u američki egzil. Pogonjen stalnom potragom za novim umjetničkim iskustvima i onom pravom, uzvišenom ljubavi, Max Ernst na stranicama ovoga romana postaje živopisnim protagonistom umjetničke scene koja je trajno obilježila 20. stoljeće. Šest žena, šest ljubavi i cijelo jedno stoljeće sa svojim lomovima i političkim prevratima, stopili su se u autentičnu i napetu priču o umjetnosti, ljubavi i strasti, hrabrosti i humanosti, ispripovijedanu glasovima slavnih osoba toga vremena kao što su Paul Éluard, André Breton, Pablo Picasso, Leonora Carrington, Dorothea Tanning, Jean Arp, Peggi Guggenheim, s kojima je Max Ernst dijelio ljubav i prijateljstvo.
O čemu bi nam pripovijedali mrtvi kada bi se mogli osvrnuti na vlastiti život? Jedan se rađa, odaje kocki i umire. Jedna razmišlja o tome kako ju je muž cijeloga života držao za ruku. Jedan tek sada spoznaje koji mu je trenutak odredio život, a jedna kako je ljubila mnoge a voljela samo jednoga. Knjiga je to o životima, ljudima i njihovim različitim sudbinama isprepletenima kroz priču o jednom provincijskom gradiću, mjestu njihova života i njihova posljednjeg počinka. U ovom susretu s mrtvima, punom mekog humora i prijateljskog prepoznavanja, Robert Seethaler pokušava uhvatiti neuhvatljivo, ispričati neispričano te naizgled nevažnim i promašenim životima dati smisao otvarajući nam vrata nekog drukčijeg poretka stvari.
„Punina života ne ovisi o doživljajima nego o doživljenome. Nitko ne poznaje smrt. Ona je poput platna – sve što na njega projiciramo samo su predodžbe o životu – o 'životu nakon smrti'. O smrti se može pripovijedati samo ako pripovijedamo život. Ne preostaje nam ništa drugo.“
Robert Seethaler, iz intervjua
„Ipak je moguće: ova knjiga o mrtvima u jednom gradiću pokazuje da se suptilno literarno pripovijedanje i zvjezdani status pisca nikako ne moraju međusobno isključivati.“
Die Zeit
„Veliko je umijeće na tako istančan i nepatetičan način moći opisati ljudske osjećaje: gubitak, ljubav, nadu i usamljenost. Seethaler nam svojim preciznim pogledom to umijeće upravo veličanstveno razotkriva.“
ZDF Aspekte
„Kao malo koji pisac današnjice, Robert Seethaler umije svojim likovima podariti ljudsko dostojanstvo.“ Frankfurter Allgemeine Zeitung
„Robert Seethaler zna kako govoriti o tišini i kraju. Majstor je jednostavnosti, trenutka, prolaznog; sve lebdi, sve je lako, čak i težina, i sve dolazi svome kraju, jednom, nekako, a u međuvremenu živimo svoje živote.“
Focus
