"Tristano umire" (2004.), posljednji objavljeni Tabucchijev roman, kruna je njegova dugogodišnjeg spisateljskog rada. Riječ je o dugačkom solilokviju čovjeka na samrti, čovjeka koji pokušava ispričati svoj život piscu kako bi ga potonji mogao ponovo oživjeti u književnom djelu. U priči, presijecanoj fragmentima talijanske političke stvarnosti, Tristano niže halucinantne retrospektive rata, fašizma pod Mussolinijem, pokreta otpora u kojem je sudjelovao, proživljenih ljubavi. U ovom komornom romanu nalazimo sve Tabucchijeve opsesije: problem pisca i njegovoga dvojnika preuzet od Pessoe, pitanje značenja književnosti i njezinoga odnosa prema stvarnosti, pitanje znači li herojstvo hrabrost, a kukavičluk znači slabost. Kako napisati priču jednog života i “tko svjedoči za svjedoka” (citat Paula Celana kojim započinje roman)?
Iz medija:
“Remek-djelo! Ovaj Tabucchijev roman, možda najbolji do sada, evocira moć riječi, čovjekovu ludost i breme slučajnosti.“ Lire
“Njegova razmišljanja, poput ubrzanog otrežnjenja, stvaraju literaturu neizmjerne ljepote. Ljudi odavno žele, poput Tristana, ispričati svoj život, no riječi im bježe, ali Tabucchijevo pisanje ostaje.“ Le Monde
“Tabucchi nam je podario neobično oštru sliku 20. stoljeća, udvostručenu jednim vrtoglavim, omamljujućim autoportretom.“ Le Temps
“Tabucchi je pisac koji uvijek uznemiruje. On razumije da su život i umjetnost ispunjeni zapletima, tajnama i znakovljem.“ Review of Contemporary Fiction
“Tabucchi je jedan od najpomnijih promatrača i sasvim originalan tumač narativnih i estetskih tendencija u europskoj književnosti posljednjih dvaju desetljeća.“
World Literature Today
Antonio Tabucchi (Pisa, 1943.) ugledan je talijanski pisac i intelektualac europske i svjetske reputacije, dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja te autor djela prevedenih na više od trideset jezika. Na talijanskoj se književnoj sceni pojavio 1975. zapaženim romanom Piazza d`Italia, a do danas je objavio dvanaest romana, nekoliko zbirka priča, eseja i sjećanja. Zamašan dio svoje stvaralačke energije posvetio je djelu velikog portugalskog pjesnika Fernanda Pessoe čiji je opus godinama prevodio na talijanski jezik, a Pessoa je postao i likom dramskoga teksta "Neostvareni dijalozi" (I dialoghi mancati,1988.) te romana "Posljednja tri dana u životu Fernanda Pessoe" (Gli ultimi tre giorni di Fernando Pessoa,1994.). Iste godine objavio je roman "Sostiene Pereira" za koji je primio nagrade Campiello i Scanno te Nagradu za europsku književnost Jean Monnet. Protagonist toga romana, novinar za vrijeme Salazarove diktature u Portugalu, postao je simbolom slobode tiska u srazu s politikom i antidemokratskim režimom. Talijanska opozicija ga je, za vrijeme izbora, isticala kao svoje oružje protiv kontroverznog magnata Silvija Berlusconija. Roman, s kojim započinje i Tabucchijev aktivan politički angažman, na neki način postaje glasnogovornikom ljevičarske Europe. Režiser Roberto Faenza je 1995. snimio film s Marccelom Mastrojanijem u ulozi Pereire. I u narednim djelima Tabucchi često tematizira i problematizira ulogu pisca i intelektualca u suvremenom društvu, čija je zadaća sumnjati u savršenstvo, jer svako savršenstvo generira ideologiju i totalitarističke ideje, a demokracija nikako nije stanje savršenstva. Zanimljiva je njegova polemika s Umbertom Ecom, o ulozi intelektualca u životu jedne zemlje, koja mu je poslužila za knjigu eseja "Platonov gastritis" ("La Gastrite di Platone", 1998.). Osim posve osobitog mjesta koje zauzima u književnim krugovima matične zemlje, Tabucchi već dugi niz godina ne prestaje nizati priznanja i u inozemstvu (Europska nagrada za književnost Aristeion (1997.), nagrada Nossack Akademije u Leibnizu; Europäischer Staatpreis u Austriji; Premio Hidalgo u Španjolskoj...). "Tristano umire" (2004.), posljednji objavljeni Tabucchijev roman, kruna je njegova dugogodišnjeg spisateljskog rada. Riječ je o dugačkom solilokviju čovjeka na samrti, čovjeka koji pokušava ispričati svoj život piscu kako bi ga potonji mogao ponovo oživjeti u književnom djelu.
