Sanjica Lacković, roman koji seže od 60-ih godina prošloga stoljeća do danas, govori o trima odmetnicima u bijegu od vlastitih obitelji. Vječni sukobi s okolinom, dirljiva krhkost identiteta, opsesija prošlošću i atmosfera stalne porobljenosti ovom djelu pružaju opipljivu ljudskost te ga čine vjernim otiskom hrvatske suvremenosti. Je li mržnja kao reakcija na mržnju zapravo traženje ljubavi? Dario Harjaček u svom prvijencu predstavlja amblematske likove koji pod paljbom prijateljske vatre pokušavaju naći vlastito mjerilo za život, a pritom reagiraju baš kao i svi mi: ponekad su spremni sve razoriti zbog istinske potrebe za bliskošću koja nikako da se ostvari.
Iz medija:
“Sanjica Lacković je prebogato obećavajuće literarno tkanje u kojemu se krije budući veliki događaj naše književne scene... Iskazanom suverenom zrelošću (što je jednostavno fascinantno jer riječ je o njegovu književnome debiju) Dario Harjaček skladao je virtuoznu obiteljsku fugu. Njegovo je putovanje brutalno i oniričko u isti mah, bez trunčice kalkulantskoga predaha. Isti takav drčan angažman i povjerenje traži od budućih čitatelja. Blagoslovljen užitak čitanja neće nam izostati.“
Davor Špišić
Dario Harjaček rođen je 1979. u Beču. Odrastao je u Varaždinu, a nakon studija komparativne književnosti i povijesti umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio je studij režije na Akademiji dramske umjetnosti. Diplomirao je 2006. adaptacijom Čehovljeve drame Tri sestre u Teatru & td. Za kazalište je prilagodio značajan broj filmova, romana, klasičnih dramskih tekstova i djela dječje književnosti (Pijanistica prema romanu Elfriede Jelinek; In camera prema filmu Anđeo uništenja Louisa Buñuela, U registraturi prema romanu Ante Kovačića, Jesenju sonatu i Personu prema filmovima Ingmara Bergmana, Alan Ford prema istoimenom stripu…). Režirao je tridesetak predstava u hrvatskim kazalištima. Sudjelovao je u produkciji dramskoga programa Hrvatskoga radija i mnogim plesnim projektima te pisao scenarije za emisije dječjega programa HRT-a.
