Delphine de Vigan (1966.) u svome prvom romanu Jours sans faim (Dani bez gladi, 2001.) opisuje vlastito iskustvo borbe s anoreksijom. 2007. objavljuje No et moi (No i ja), roman koji ju je vinuo na top-ljestvice najprodavanijih knjiga i za koji godinu dana poslije dobiva i Nagradu knjižara. Nominiran je i za Goncourtovu nagradu, kao i sljedeći njezin roman Les Heures souterraines (Podzemni sati) iz 2009. Romanom Ništa se ne opire noći De Vigan 2011. godine postaje zvijezdom francuske književne jeseni, više od godinu dana nalazi se na ljestvicama najprodavanijih knjiga, osvaja nagradu knjižarskog lanca FNAC, Nagradu Francuske televizije za najbolji roman i Grand prix časopisa Elle za najbolji roman godine. Roman Prema istinitoj priči 2015. osvaja Nagradu Renaudot i Goncourtovu nagradu srednjoškolaca. Djela su joj prevedena na više od trideset jezika.