Kroz roman Posljednji korak vodi nas pomalo rezignirani pripovjedač, u srednjim godinama, koji se od pretjeranih izazova i opasnosti života skriva u hladovini osrednje akademske karijere. I njegove poslovne i njegove osobne želje obilježene su neugodom i sramom, kako zbog (homo)seksualne orijentacije, tako i zbog nesigurnosti da u sebi razvije pisca. Također, osjećajući sve veću odbojnost prema nepravednoj i licemjernoj književnoj zajednici, lomi se između otpora i pripadanja literarnim krugovima. Ipak, postupno, on zaključuje da su uspjeh i sreća samo obmane za naivne. Među ostalim i zbog toga jer društvo ne nagrađuje niti ne potiče strast ili talent, već njeguje i štiti konformizam te praznu ambiciju. Biti uspješan u takvome svijetu ustvari znači svoju suprotnost, drži pripovjedač, dok promatra koji sve koraci vode prema onom posljednjem.
“Jasno je kako je u Berlinski ručnik Ilinčić vjerojatno upleo i dio osobnog iskustva, pa se roman čita i kao svojevrstan vodič kroz funkcioniranje hrvatske gay scene i njezine mračne strane i tigmatiziranost u društvu. No, iako sklon mini-esejima o temi, Ilinčić je ipak vješto izbjegao pretencioznost i to prije svega konstantnim iskricama duhovitosti koje djelu u cjelinu daju prizvuk rasterećenosti od moraliziranja ili optuživanja, što je definitivno i najveći adut Berlinskog ručnika.“ Jagna Pogačnik, Jutarnji list
“U pričama je Ilinčić zaustavljao gotovo fotografsku reprodukciju stvarnoga. Tako tekst postaje zaustavljeni dojam nekoga trenutka, prisjećanje na neku osobu ili događaj koji je ostavio odjek u autorovu istančanom senzibilietu.“ Helena Sablić Tomić, Vjesnik
“Svoje male mudrosti i male radosti, male pomake od uobičajenog i male korake u drukčijost, Ilinčić oblikuje pametnim, čas poetiziranim, čas zaigranim rečenicama, začudnim spojevima riječi što bljesnu čarobnim, očuđujućim efektima, te visokokultiviranim jezikom i briljantnim stilom koji djelovanje poente iz svake priče produžuju dugo, dugo nakon čitanja... Pravi Julije Klović hrvatske kratke proze!“ Mirjana Jurišić, Večernji list
Dražen Ilinčić - rođen 10. svibnja 1962. godine u Zagrebu. Diplomirao engleski jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao dugogodišnji novinar i filmski kritičar Večernjeg lista, poslije prešao na Hrvatsku televiziju, u čijoj emisiji Pola ure kulture sudjeluje od samoga početka. Objavio roman Berlinski ručnik (200.6) i pripovjednu zbirku Najkraće priče (2008). Scenarist i redatelj dokumentarnog filma Amato (2008).