Iako novi Popovićev roman ima vrlo poetičan naslov, njegov je sadržaj više nego surov. Dijelom futuristička projekcija Hrvatske a dijelom tranzicijska retrospektiva roman nam nemilosrdno govori o našoj stvarnosti, gdje živimo i kakvi smo ljudi postali. Godine 2020. zemlja je zidom podijeljena na Holding i Zonu. U Holdingu žive vladari novca i sudbina, svi koji se uklapaju. Oni pak koji imaju problema s prilagođavanjem sustavu van su zida, u Zoni, a zovu se Tamne kapuljače i Nejestivi. Nejestivima pripadaju i Fraktalna, Vrtlar i Vanča, junaci nekog novog doba za koje smo vjerovali da nikad neće doći, a mogu li oni uopće što učiniti da promijene svijet? Paralelno s projekcijom budućnosti Popović nam pripovijeda i priču ratnog veterana Ivana Vide, priču uronjenu u našu svakidašnjicu, gdje je novac jedina ideologija, a moć jedina vrlina.
Iz medija:
"Lomljenje vjetra u svih dvadeset poglavlja duhovita je, ironična, kritična proza koja kroz moć jezika prikuplja poetiku otuđenog svakodnevlja. Roman dosljedno ocrtava egzistencijalnu tjeskobu urbanog čovjeka koja u novom dobu poprima samo različite značajke, ali njezina suština ostaje ista. Prolazna. ‘Utuvili smo si da smo važni, da odlučujemo, gradimo, stvaramo, činimo, stječemo, mijenjamo, imamo, znamo, mislimo, posjedujemo, a zapravo samo prolazimo.’
Helena Sablić Tomić, Moderna vremena Info
“Ova je knjiga lucidna kritika svega što smo u Hrvatskoj pogrešno napravili od rata naovamo i jasno sročeno upozorenje kamo bi nas to moglo dovesti. Ima li svjetla na kraju tunela? Ne baš. Popović ga vidi u osamljenosti i svojevrsnoj izoliranosti iz društva. Njegov junak, doduše, živi i radi, ali na samoj margini na koju je dobrovoljno pristao. Je li pri tome sretniji od onog koji negdje u Lici čuva pobijene ovce? Nikako. Obojica samo traju.“
Bojana Radović, Večernji list
“Zastrašujuća budućnost Hrvatske i sumorna slika današnjeg svijeta koja je uobličena u ovom romanu otkriva Popovića kao jednog od trenutno najeksplicitnije angažiranih pisaca u nas.“
Jagna Pogačnik, Jutarnji list
"Popović se u ovoj knjizi predstavlja kao hladan kroničar. To nije razigrani i ironični ton hrvatskog pisca kakvog poznajemo iz Ponoćnog Boogieja ili Izlaza Zagreb Jug. Ovaj roman, tematski usidren u kritici globalizacije, mogao bi se nazvati i Ispovijest trojice aktivista – čije je unutarnje poglede uzbudljivo čitati."
Der Tagesspiegel
Edo Popović studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Danas živi između Zagreba i Stranice Gornje u Ribničkoj dolini. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Objavio je romane: Poglavnikov pudl (2016.); Mjesečev meridijan (2015.); Lomljenje vjetra (2011.); Oči (2007.); Igrači (2006.); Izlaz Zagreb jug (2003.), publicističke naslove: U Velebitu (2013.); Priručnik za hodače (2009.); Kameni pas (2001.) te zbirke priča: Ponoćni boogie i druge priče (2012., posebno izdanje povodom 25 godina objavljivanja); Tetovirane priče (2006., u suradnji s Igorom Hofbauerom); San žutih zmija (2000.); Ponoćni boogie (1987.)