Glavni lik Ivan Kalda atipični je lik iz zagrebačkog predgrađa koji odrastajući u disfunkcionalnoj obitelji i sam postaje disfunkcionalan član vlastite obitelji koju je pokušao ostvariti. Razdoblje njegova odrastanja provlači se kroz mitske sedamdesete godine - vrijeme maspoka i domaćih inačica hipi pokreta, ali i vrijeme traumatičnih seksualnih iskustava, prijateljstava, tučnjava i mladenačkih eksperimenata. Kalda pokušava sagledati svoj život od samog začetka, preko djetinjstva i adolescencije do zrelih godina. U trenutku kada bi se trebao opustiti i prilagoditi građanskom životu tridesetogodišnjaka, postati “odgovoran”, biva uhvaćen u mrežu rata, poraća i tranzicije s kojima se teško nosi, a u njihove se zakonitosti nikako ne uklapa. Kroz niz filmičnih, majstorski izrađenih događaja s mnoštvom osebujnih likova nova Popovićeva proza daje nam nimalo uljepšanu sliku, ali nadasve atmosferu jednog vremena, preteškog za sve Kalde koji su željeli riješiti nedoumice vlastitog postojanja. Ovo je zasigurno jedna od važnijih knjiga Popovićeve generacije koja je, nakon "kvorumaške" faze i sudara s tržištem, u srednjim godinama, kako to već ide, ostala bez pravog motiva. U "Očima" Popović postaje i "kroničar" te generacije urbanih "kud-već-pedesetogodišnjaka". Bit će to, u domaćem kontekstu, jedna od boljih knjiga ove godine.
Edo Popović studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Danas živi između Zagreba i Stranice Gornje u Ribničkoj dolini. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Objavio je romane: Poglavnikov pudl (2016.); Mjesečev meridijan (2015.); Lomljenje vjetra (2011.); Oči (2007.); Igrači (2006.); Izlaz Zagreb jug (2003.), publicističke naslove: U Velebitu (2013.); Priručnik za hodače (2009.); Kameni pas (2001.) te zbirke priča: Ponoćni boogie i druge priče (2012., posebno izdanje povodom 25 godina objavljivanja); Tetovirane priče (2006., u suradnji s Igorom Hofbauerom); San žutih zmija (2000.); Ponoćni boogie (1987.)