Opsežno književno djelo Franza Kafke može se dijeliti prema više kriterija, od uvriježene podjele na bilješke, skice, pripovijetke i romane, preko podjele na tekstove objavljene za života i posthumno, pa sve do onih malo zahtjevnijih, primjerice prema dominantnim motivskim skupinama kao što su deteritorijalizacija, postajanje životinjom, funkcioniranje stroja itd. U svjetlu potonje podjele važni su i prelasci s jedne literarne "opsesije" na drugu, koji se također mogu jasno iščitati iz pojedinih tekstova, a uvelike pridonose zaokruživanju slike o opusu jednog od nedvojbeno najvećih i najzanimljivijih pisaca 20. stoljeća. Za kvalitetno proučavanje Kafkina djela, kao i za cjelovitiji čitalački doživljaj, čitalačku pažnju trebalo bi usmjeravati i na sve one dulje ili kraće radove iz kojih su Kafkine temeljne literarne intencije katkada mnogo razvidnije. Ova knjiga stoga sadrži nove prijevode tih vrijednih djelca koje je Boris Perić vrsno prilagodio recentnim literarno-lingvističkim spoznajama, ne samo da se njima upotpuni slika što je domaći čitatelj može steći o Kafkinu opusu nego, naprosto, i da se spase od potpuna zaborava.
“Utonuti u noć. Kao što katkada spuštamo glavu ne bismo li razmišljali – e na taj način sasvim utonuti u noć. Uokolo spavaju ljudi. Mali je to igrokaz, nedužna samoobmana, da spavaju u kućama, u stamenim posteljama, pod stamenim krovom, ispruženi ili skutreni na madracima, u ponjavama, pod pokrivačima, a zapravo su se našli na okupu kao nekoć davno i kao što će se naći opet, usred pusta krajobraza, u logoru na čistini, nepregledan broj ljudi, vojska, narod, pod ledenim nebom na ledenoj zemlji, popadali ničice gdje se ranije stajalo, čela pritisnuta na ruku, lica okrenuta prema tlu, oni mirno dišu. A ti bdiješ, jedan si od stražara, zibaš zapaljeno drvce s hrpe pruća kraj sebe da pronađeš sljedećeg. Zašto bdiješ? Netko mora bdjeti, tako je rečeno. Netko mora biti tu.“ Franz Kafka “Moja ideja romana jest da se svede na osobnu borbu, na direktno i potpuno uvlačenje u autorovu životnu priču. Tu zamisao preuzimam od Kafke...“ Jonathan Franzen
Franz Kafka smatra se ključnom figurom svjetske književnosti 20. stoljeća. Rođen je 3. srpnja 1883. godine u Pragu, u obitelji dobrostojećih njemačkih Židova. Tijekom života objavio je niz kraćih i duljih pripovijetki, poput Preobražaja (1915.), i romane Proces (1925.), Dvorac (1926.) i Amerika (1927.) Onemoćao zbog pogoršanja tuberkuloze grla, koja je u ono doba bila teško izlječiva, preminuo je 3. lipnja 1924. godine u sanatoriju Kierling kraj Beča, u 41. godini života. Kafka je pisao na njemačkom jeziku, a njegov nezamjenjivi i vizionarski književni opus ubraja se u vrhunce moderne književnosti. Utjecao je na niz svjetskih i europskih pisaca, poput Jorgea Luisa Borgesa, Alberta Camusa, Samuela Becketta, ali i Jonathana Franzena i Lászla Krasznahorkaija. O važnosti ovog autora možda najbolje govore svima znani epiteti kafkijanski i kafkaeskno koji opisuju tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.
