"Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zaliječeš u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati trenutak kad će se stvar usrati. Ljubav je jedino programirano razočaranje, jedina predvidiva nesreća koja se traži repete." Ovo su riječi iz najnovijeg romana Frédérica Beigbedera, jednog od najpoznatijih suvremenih francuskih pisaca «Ljubav traje tri godine» («L’amour dure trois ans«1997). Nakon uspješnih romana «129,90 kn» i «Windows on the World», u romanu «Ljubav traje tri godine», ovaj će vas pisac još jednom nasmijati u još jednom parodirajućem obračunu s vjetrenjačama svakodnevice. Ovaj put to je ljubav i brak, te počeste popratne pojave ovog društvenog fenomena, žene, preljub, razvod, seks alkohol, droga i ostalo.

 Iz medija:

"Od svih pisaca koje sam čitao, Frédéric Beigbeder vjerojatno je najbliži definiciji "književnog boboa" - "bobo" je skraćenica od boheme burgeois što se prevodi ironično kao buržuj-boem ili manje ironično kao građanin-boem. Uglavnom, radi se o nekome koji elemente boemskog života kombinira s građanskom situiranošću; tko je s jedne strane "alter", a s druge "mainstream"; tko koketira s pobunom, ali baš ne žudi jurišati na barikade. Ovako opisan "bobo" se doima kao arhetipski licemjer, no on to nije: on je autoroničan i laže manje od drugih. Hoću reći, bobo će vam sve priznati - čak i to da je licemjer. Takav je barem Frédéric Beigbeder."
R. Perišić, Globus