"Prvi tjedan nakon ceduljica, pošto su me tri dana uzastopce pozivali na saslušanje, noću nisam mogla oka sklopiti. Živci su mi postli tanka žica. Nestala je sila teže koja drži meso, ostala je samo napeta koža i zrak u kostima. U gradu sam morala paziti da ne pobjegnem sama od sebe poput daha na hladnoći..."
U svojim djelima rumunjska spisateljica Herta Müller govori o aspektima vlastitog života u vrijeme najprimitivnijeg totalitarizma u Rumunjskoj i o osjećaju otuđenosti i neukorijenjenosti u novo tlo koji prožima sve njene likove prebjega i disidenata u egzilu. Nakon što je na Frankfurtskom sajmu knjiga javno progovorila protiv diktature u Rumunjskoj, zabranjeno joj je daljnje objavljivanje. Po povratku u domovinu život joj je postajao sve teži te se 1987. godine seli na zapad. Otada živi u Berlinu.
Iz medija:
"... ovo jest angažirana literatura, ali na način koji je daleko od svake vulgarizacije te riječi, gdje umjetnička forma nadilazi društveni kontekst." T. Gromača, Feral Tribune
HERTA MÜLLER rodila se u Rumunjskoj 1953., u Nitzkydorfu, selu u pokrajini Banat. U Temišvaru studira njemački i rumunjski jezik s književnošću. Postaje članicom Aktionsgruppe Banat, grupe pisaca kojima je materinji jezik njemački, a koja u vrijeme Ceausescuove diktature traži slobodu govora i pisanja. Nakon završetka studija zapošljava se u tvornici kao prevoditeljica, ali uskoro dobiva otkaz jer je odbila surađivati s rumunjskim tajnim službama. U tom razdoblju svog života piše kratki poetski roman "Niederungen" ("Nizine"), koji, zbog stalnih problema s cenzurom, znatno izmijenjen, uspijeva objaviti tek 1982. g. Dvije godine kasnije objavljuje "Druckender Tango". U tim djelima s prezirom piše o hipokriziji seoskog života i okrutnosti te sredine prema pojedincima koji žive nekonformistički. Izvorni, necenzurirani, rukopis romana Niederungen uspijeva poslati u Njemačku, gdje ga objavljuje Rotbuch Verlag. Kritika je oduševljena. Na Frankfurtskom sajmu knjiga H. Müller javno govori protiv diktature u Rumunjskoj. Nakon povratka kući zabranjeno joj je daljnje objavljivanje. Kako joj život u domovini postaje sve nepodnošljiviji, iseljava se 1987. g. s mužem Richardom Wagnerom ( također članom Aktionsgruppe Banat ) na Zapad. Otada ?ivi u Berlinu. Većina djela H. Müller govori o aspektima njena vlastitog života u vrijeme najprimitivnijeg totalitarizma u Rumunjskoj ("Der Mensch ist ein grosser Fasan auf der Welt", 1986. g. – priča o naporima njemačko-rumunjske seljačke obitelji da se domogne putovnice i iseli na Zapad) ili o osjećaju otuđenosti i neukorijenjenosti u novo tlo koji prožima sve njene likove prebjega i disidenata ("Reisende auf einem Bein", 1989. g.). Životno iskustvo koje je stekla u seoskoj sredini banatskih Švaba, a poslije i kao pripadnica njemačke manjine, neće biti uobličeno samo kao kritika primitivne ruralne kulture i brutalne državne represije već će doseći razinu same poezije koja odražava jedno degenerirano i turobno stanje svijeta. Početkom devedesetih objavljuje dvije knjiga eseja ( "Der Teufel sitzt im Spiegel", 1991. g. i "Eine warme Kartoffel ist ein warmes Bett", 1992. g.) te roman "Der Fuchs war damals schon der Jager" (Lisica je već tada bila lovac). Godine 1994. izlazi Remen, prozor, orah i uže – roman kojim postaje poznata i priznata u cijelom svijetu i za koji dobiva mnoga priznanja, od kojih su najistaknutija njemačka Kleistova nagrada (1994. g.) i Međunarodna književna nagrada IMPAC-Dublin (1997. g.). On je i kruna njena dotadašnjeg rada. Herta Müller dobitnica je i Nagrade Marieluise-Fleisser (1990. g. ) te europske nagrade za književnost Aristeion ( 1995. g.). nakon romana Remen, prozor, orah i uže objavila je još zbirku poezije i eseja “Hunger nach Seide“ (1995. g.) te dva romana: "Heute wariech mir lieber nicht begegnet "(1997. g.) i "Im Haarknoten wohnt eine Dame" (2000. g.).
