Ljuljačka daha fikcionalna je autobiografija sedamnaesetogodišnjeg Leopolda Auberga, kojega 1945. odvode u ukrajinski logor, iza nulte točke egzistencije. Leo odlazak u zatočeništvo doživljava kao oslobođenje od straha da će provincijska sredina otkriti njegovu homoseksualnost. I ne sluti da bi priznavanje homoseksualnosti u logoru značilo smrtnu presudu, a još manje da će i nakon propaćenih strahota u logoru ponovno biti gurnut na rub društva i biti izopćenik zabite sredine. Ovaj roman pokazuje da, riječima Herte Müller, nijedan odlazak nije konačan. U svojim intervjuima ističe da je neraskidivo vezana za prošlost i iskustvo diktature, strah te sjećanja na djetinjstvo i mladost u skučenoj rumunjskoj provinciji banatskih Švaba, koji su nakon pada nacističkog režima 1945. mahom (sve žene i muškarci između 17 i 45 godina) bili odvedeni u ruske logore kako bi, kao pripadnici naroda koji je sve razorio, pomogli u obnovi. Poput svih proznih tekstova Herte Müller, i ovaj je roman vrhunsko književno ostvarenje onkraj svakog biografizma, naivnoga povijesnog prikaza i tematiziranja političkog autsajderstva. Zgusnut poetski jezik realne situacije užasa pretvara u snažne univerzalne slike ljudske patnje i snage koju čovjek nalazi u rubnim životnim situacijama, što je u prozi Herte Müller prepoznao i žiri za dodjelu Nobelove nagrade.

Iz medija:

“Smjelo književno djelo kojem teško možemo naći para u suvremenoj europskoj književnosti.“

Süddeutsche Zeitung

“Ostalo je u Herti još mnogo toga iz istočnoeuropske prošlosti, ne samo u temama o kojima piše već i u beskompromisnom karakteru, u njenoj odrješitosti kao i cinizmu koji joj je služio kao oklop da bi preživjela u Rumunjskoj. Promijenila je boju kose, i dalje je sitna i živahna poput vrapca i vrlo lucidna i britka. No sudeći po literaturi, Herta nije vrabac – nego zmaj.“

Slavenka Drakulić

“Dojam koji na nas ostavlja Ljuljačka daha trajan je. Dodjela Nobelove nagrade za književnost Herti Müller to je na veličanstven način potvrdila.“

Frankfurter Allgemeine Zeitung

“Ako je Solženjicinov Jedan dan Ivana Denisoviča bio dokument iz radnog logora, prva knjiga sovjetskih gulaga, Ljuljačka daha terminalna je logorska poema. Apsolutno poetična, apsolutno stravična.“

Dragan Jurak, Moderna vremena

Majstorsko djelo koje oduzima dah.

Die Zeit

“Književnost ne može promijeniti sve to. Ali može – s odmakom – iskoristiti jezik kako bi otkrila istinu koja pokazuje što se događa u nama i oko nas kad se poremete vrijednosti. Književnost se obraća svakom od nas pojedinačno – ona je osobno vlasništvo u umu svakoga od nas. Ništa nam ne govori toliko snažno kao knjiga, koja od nas ne očekuje ništa zauzvrat, osim da mislimo i osjećamo.“

Iz govora Herte Müller na dodjeli Nobelove nagrade