“U vremenima opasnima po život prijateljstva se proširuju na sve ono što smatramo životom. Ili na ono što smatramo ne-životom. Prijatelji su iz dana u dan upućeni jedni na druge kako bi se medusobno štitili ili se zaštitili jedan od drugoga. Međusobno povjerenje pruža privid spasa koji se izvan prijateljstva, u svijetu koji guši život, ne može postići. Prevelika su očekivanja od prijateljstava koja su u procjepu izmedu međusobnog tješenja i izljeva ljutnje i postupaka iz nemoći. Takva ljubav nastaje u jednom kutu usana, a nestaje u drugom. Može je se pokositi kao što se kosi visoka trava, ali ona će ponovo narasti onako kako želi, onako kako raste pokošena trava. Nakon vješanja ili skoka kroz prozor jednog od prijatelja nestaje razlika između samoubojstva ili ubojstva koje je inscenirano kao samoubojstvo. Sama smrt nam o umiranju ništa ne govori. Mjesto na kojem se to dogodilo u tekstu može označiti riječ uže i prozor, o kojima se pak ne može niti govoriti niti šutjeti. Izmedu te dvije riječi ne postoji ništa, a ipak moraš stajati u tom međuprostoru, naprosto zato što si živ. Riječi u ustima čine isto toliko štete koliko i naša stopala u travi."
Herta Müller
Iz medija:
“Remen, prozor, orah i uže je tužna knjiga. Čak i tamo gdje opisi nekih prizora izazivaju smijeh. No Remen, prozor, orah i uže nije samo tužaljka već djelo puno poruge, gorke groteske, sarkazma i nemilosrdnih šala. Estetika i angažman su u djelu Herte Müller neodvojivi. Upravo u ekstremnom negiranju njena se proza pretvara u poeziju u kojoj iz daljine dopire odjek nekog boljeg svijeta.
Frankfurter allgemeine Zeitung
“Herta Müller majstorica je praznine. Između njenih lijepih, kratkih rečenica otvaraju se ponori. Ova je spisateljica škrta na riječima jer je na vlastitoj koži osjetila koliko su dragocjene. U romanu Remen, prozor, orah i uže njena je poezija dosegla vrhunac.“
Der Tagesspiegel
“Remen, prozor, orah i uže je sjajno majstorski napisano djelo. Ono što je Herta Müller započela do sada u svojoj kratkoj prozi, djetinjstvo i godine prije odlaska u egzil, preraslo je u roman djelomice zastrašujuće teškog, a djelomice snu sličnog sadržaja.
Neue Züricher Zeitung
Herta Müller, dobitnica Nobelove nagrade za kniževnost, rodila se u Rumunjskoj 1953., u Nitzkydorfu, selu u pokrajini Banat. U Temišvaru studira njemački i rumunjski jezik s književnošću. Postaje članicom Aktionsgruppe Banat, grupe pisaca kojima je materinji jezik njemački, a koja u vrijeme Ceausescuove diktature traži slobodu govora i pisanja. Nakon završetka studija zapošljava se u tvornici kao prevoditeljica, ali uskoro dobiva otkaz jer je odbila surađivati s rumunjskim tajnim službama. U tom razdoblju svog života piše kratki poetski roman "Niederungen" ("Nizine"), koji, zbog stalnih problema s cenzurom, znatno izmijenjen, uspijeva objaviti tek 1982. g. Dvije godine kasnije objavljuje "Druckender Tango". U tim djelima s prezirom piše o hipokriziji seoskog života i okrutnosti te sredine prema pojedincima koji žive nekonformistički. Izvorni, necenzurirani, rukopis romana Niederungen uspijeva poslati u Njemačku, gdje ga objavljuje Rotbuch Verlag. Kritika je oduševljena. Na Frankfurtskom sajmu knjiga H. Müller javno govori protiv diktature u Rumunjskoj. Nakon povratka kući zabranjeno joj je daljnje objavljivanje. Kako joj život u domovini postaje sve nepodnošljiviji, iseljava se 1987. s mužem Richardom Wagnerom ( također članom Aktionsgruppe Banat ) na Zapad. Otada živi u Berlinu. Većina djela H. Müller govori o aspektima njena vlastitog života u vrijeme najprimitivnijeg totalitarizma u Rumunjskoj ("Der Mensch ist ein grosser Fasan auf der Welt", 1986. – priča o naporima njemačko-rumunjske seljačke obitelji da se domogne putovnice i iseli na Zapad) ili o osjećaju otuđenosti i neukorijenjenosti u novo tlo koji prožima sve njene likove prebjega i disidenata ("Reisende auf einem Bein", 1989.). Životno iskustvo koje je stekla u seoskoj sredini banatskih Švaba, a poslije i kao pripadnica njemačke manjine, neće biti uobličeno samo kao kritika primitivne ruralne kulture i brutalne državne represije već će doseći razinu same poezije koja odražava jedno degenerirano i turobno stanje svijeta. Početkom devedesetih objavljuje dvije knjiga eseja ( "Der Teufel sitzt im Spiegel", 1991.i Eine warme Kartoffel ist ein warmes Bett, 1992.) te roman Der Fuchs war damals schon der Jager (Lisica je već tada bila lovac).
Godine 1994. izlazi Remen, prozor, orah i uže – roman kojim postaje poznata i priznata u cijelom svijetu i za koji dobiva mnoga priznanja, od kojih su najistaknutija njemačka Kleistova nagrada (1994.) i Međunarodna književna nagrada IMPAC-Dublin (1997. g.). On je i kruna njena dotadašnjeg rada. Herta Müller dobitnica je i Nagrade Marieluise-Fleisser (1990. g. ) te europske nagrade za književnost Aristeion ( 1995.). Nakon romana Remen, prozor, orah i uže objavila je još zbirku poezije i eseja Hunger nach Seide (1995. g.) te dva romana: Heute war ich mir lieber nicht begegnet (1997.) i Im Haarknoten wohnt eine Dame"(2000.).
