Petorica neženja u zabačenom velebitskom zaseoku Podkuk žive svoje usamljeničke svakodnevice. Josu, Antinu, Blaža, Marka i Matu autor prati od zore do mraka jednog dana šezdesetih godina 20. stoljeća. Kroz njihova sjećanja rekonstruira noviju povijest toga kraja, surovu povijest obilježenu emigracijama (od prvih odlazaka u Ameriku početkom 20. stoljeća do planskog raseljavanja nakon Drugoga svjetskog rata), ratovima, siromaštvom, gladi... Duboko razumijevanje ljudskih sudbina o kojima piše, izniman pripovjedački dar i visoka svijest o organizaciji prozne građe temeljna su obilježja ovog romana. "Krvop'ja" je snažan roman, ispripovijedan sočnim ličkim dijalektom, riječju – roman kakav se pojavljuje jednom u pedeset godina u hrvatskoj kulturi.