Tijekom olujne kišne i hladne noći mještani se sastaju u zadimljenoj krčmi ("užasno leglo grijeha"), uza zaglušujuću graju i psovke, gdje se rakija pije na čaše, a vino na boce, gdje se pred jutro pleše čardaš, ali i tango, i nestrpljivo iščekuje Irmiás, žbir i prorok. Ali u toj apokalipičnoj noći nestala je i djevojčica Estike. Nakon predane zajedničke potrage, nalaze je mrtvu u ruševinama dvorca Weinkheim. Pritisnuti krivnjom, spas potraže u Irmiásevu prijedlogu da mu predaju svu ušteđevinu, a da će on za njih izgraditi novi život: "Stoga sam odlučio, iskoristivši trenutačnu mogućnost, skupiti nekoliko ljudi i osnovati jedno uzorno seosko gospodarstvo koje će osigurati egzistenciju i držati na okupu tu malu skupinu izvlaštenih, odnosno… razumijete, je li?… osnovat ću mali otok s nekoliko ljudi koji nemaju što izgubiti, otok na kojem će prestati izrabljivanje, gdje ćemo živjeti jedni za druge, a ne jedni protiv drugih, gdje će svi moći s večeri spustiti glavu na jastuk u obilju i spokoju, u sigurnosti i ljudskom dostojanstvu…"

Iz medija:

“...prostor je romana opet jedan svijet, i... taj je svijet – preko svojih likova – bogato raščlanjen, slojevit, hijerarhiziran, od svakodnevnih radnji do snova i fantazmagorija, od univerzalnoga poretka preko jednostavne ponovne proizvodnje života i društvenog mjesta sve do etosa ljudskog dostojanstva i nedostojnosti. ... Sotonski tango epohalno je djelo.“
Sándor Radnóti 

“... Knjiga koja tišti i ujedno duboko diše: živo je biće, kao svaka prava epika.“
Péter Balassa 

“Neiscrpna i klaustrofobična proza, prepuna dugih, napetih, krivudavih rečenica koje su poput tantalizirajućeg užeta raspete između banalnosti i apokalipse, autora smješta u europsku tradiciju Becketta, Bernharda i Kafke.“
The Independant

“Sotonski tango čudovišan je roman: gust, pametno strukturiran, često zadivljujući, i opsjednut privlačnom vizijom – ali svejedno je čudovišan... Njegovo značenje posve je opipljivo.“
The Guardian 

“Ne postoji ništa slično u suvremenoj književnosti.“
The New York Times Book Review 

"Ne postoji mjesto na zemlji iz kojega se netko poput mene ne bi vratio skrhan, razočaran i bez iluzija. Ono što je najgore jest da naše čežnje više nemaju smisla. Malo pomalo, nakon tolikih godina nevoljna lutanja, postajem sve uvjerenijim kako nijedno mjesto nije vrijedno žudnje. Takvo što više ne postoji, igdje."
Iz intervjua s autorom na portalu Hungarian Literature Online