Svijet ide dalje zbirka je sastavljena od 21 priče. Protagonisti razmješteni po cijelom svijetu, od središta Berlina, Kijeva, španjolskoga radnika u kamenolomu, mađarskoga prevoditelja u Šangaju, turista u Varanasiju, neimenovanoga povjesničara znanosti u priči Taj Gagarin, neprestano maštaju o bijegu, žele otići na jug, žele posjetiti slapove, žele napustiti Zemlju, ali ne miču se s mjesta. Iako su patološki opsjednuti odlaskom iz svoje svakidašnjice, svoje okoline, svoje prošlosti, svoje budućnosti, kad treba donijeti jasnu, jednostavnu odluku o prvom koraku, ti se junaci gube u beskrajnim teorijama o mogućim posljedicama svojega djelovanja, mentalno prelaze kontinente, ali, kao u priči Niz šumsku cestu, oni su kao preživjeli pas koji “se nije micao, sjedio je na punoj crti, sjedio je nasred jedne šumske ceste, zapravo je svejedno je li to bilo petnaest kilometara sjeverno od Los Angelesa ili osamnaest od Kyota ili dvadeset od Budimpešte, sjedio je ondje, tužno gledao i čuvao svog druga i čekao je da dođe netko tko će mu uspjeti objasniti što se dogodilo, ili je jednostavno samo ondje sjedio i čekao da se onaj drugi napokon pomakne pa da obojica nestanu s tog neshvatljivog mjesta”.
Iz medija:
“Krasznahorkaijevo pisanje i razmišljanje organizirano je oko epohalnog otuđenja moderne. Od sjaja transcendentalnoga reda koje je nekoć prosvijetlilo čovjeka, ostala je samo hrpa šarenoga pepela.“
“Mađar L. K. veliki je mističar i tražitelj Boga u svjetskoj književnosti. Tko kroči u njegov pripovjedački svijet bezdana, plaća visoku cijenu – ali gotovo je uvijek bogato nagrađen.“
Neue Zürcher Zeitung
“Promatrač oštra oka i virtuoz jezika ispostavlja račun često apsurdnoj stvarnosti i ismijava je.“
Kleine Zeitung
“… radikalan, nepomirljiv, nemilosrdan… upravo je u svojem egzistencijalnom, simboličnom zgušnjavanju ta proza toliko velika. … Krasznahorkai je filozofski utemeljitelj našega svijeta, majstor apsurdnog i grotesknog.“
Bayerischer Rundfunk
“Jedan od velikih izumitelja novih oblika književnosti... u suvremenoj književnosti nema nikoga poput njega.“
New York Review of books
László Krasznahorkai rođen je 1954. u gradu Gyula, u Mađarskoj. Nekoliko je njegovih književnih djela poslužilo kao predložak za filmove redatelja Béle Tarra. Zahvaljujući specifičnom književnom stilu, László Krasznahorkai stekao je, poglavito na njemačkome govornom području, status gotovo kultnog pisca. Njegova su djela naišla na priznanja kritike od SAD-a do Japana. Susan Sontag prozvala ga je suvremenim mađarskim majstorom apokalipse na tragu Gogolja i Melvillea. Napisao je osam romana, nekoliko zbirki priča i eseja, ali i pet filmskih scenarija. László Krasznahorkai dobitnik je brojnih književnih nagrada među kojima i najvišeg mađarskog državnog priznanja za književno umjetničko stvaralaštvo – “Nagrade Kossuth’’. 2014. godine nagrađen je i prestižnom “Nagradom America’’ za doprinos književnosti.
