"Sasvim obična ljubavna priča" je knjiga sastavljena od petnaest samostalnih priča povezanih ženskim glasovima koji u prvom licu ispovijedaju svoje tragične sudbine. Sva su to začudne "ljubavne priče" u kojima, gotovo uvijek, glavne junakinje kreću ka otkrivenju, sazrijevanju, odrastanju i samospoznaji. Sama autorica u pogovoru naslovljenom "Stvarnost nadilazi fikciju" objašnjava kako je riječ o pripovjednom materijalu temeljenom na činjenicama, na stvarnim životima žena koje su imale hrabrosti javno ispričati svoja iskustva. Gotovo svaka priča progovara o tabuima i predrasudama građanskoga društva: prostituciji, nemogućnosti suočavanja sa seksualnim opredjeljenjem, psihološkim devijacijama i bolestima, mitu o ljepoti, izbjegličkim kampovima u Hamadi, kućnom nasilju, kompromisofobiji i izvanmatrimonijalnim ljubavničkim odnosima, silovanju, samohranom majčinstvu... Kao i u većini svojih romana, i u ovima kratkim prozama L. Etxebarria traga za ženskim senimentalnim prostorom, ispituje osjećaj ljubavi u najrazličitijim okolnostima i nadareno i vješto daje nam šokantnu bilancu ženskih sudbina.
Iz medija:
"Sada radim upravo ono što sam željela kada sam počinjala pisati: govoriti o stvarima o kojima drugi ne govore, staviti prst u ranu, iznijeti probleme koje nitko ne dodiruje, stvarati žensku književnost koja nije ogovoračka ili sladunjava, koja govri o stvarnim problemima. Za mene je pisanje poput glumačkog procesa osmišljavanja lika kojeg se tumači. U tom smislu kada me pitaju: što je autobiografsko u tvojim romanima i pričama, mogu reči da sam u svima nazočna jer ih ja stvaram, bilo da je lik kurva, saharska izbjeglica ili gospođa od šezdeset godina. " Lucía Etxebarria
"... junakinje Lucije Extebarrije na putu su pobune, potrage i samoostvarenja... Kompleksnost potrage ono je što izaziva autoricu..." Grozdana Cvitan, Zarez
"Etxebarrija je Španjoka novog tipa: temperamentna i liberalna. S jedne strane avangardna, a s druge strane malo kičasta - ona je južnjačka romantična feministica." Robert Perišić, Globus
Lucía Etxebarria rođena je 1966. u Bermeu. Studirala jer književnost i novinarstvo u Madridu. Prije nego što se profesionalno posvetila pisanju, desetak je godina radila kao konobarica, prevoditeljica, redaktorica i predstavnica za tisak. Do sada je napisala nekoliko romana: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje (1997.), Beatriz i nebeska tijela za koji je 1998. dobila nagradu Nadal, te Mi koje nismo kao druge (1999.). Osim romana, objavljuje eseje i pjesme, a sudjelovala je i u pisanju scenarija za nekoliko filmova. Svojim je djelima izazvala brojne polemike. Sveučilište u Aberdeenu dodijelilo joj je počasni doktorat za književnost. Za roman O svemu vidljivom i nevidljivom 2001. dobila je nagradu Primavera koju je izdavačka kuća Espasa Calpe i udruga Ambito Cultural dodjeljuju kako bi promicale roman kao jedan od temeljnih oblika umjetničkog izražavanja našega doba. Nakon opsežnog istraživanja, 2002., zajedno s književnom kritičarkom S.Núñez Puente, objavila je intrigantnu književno-feminističku studiju i zbirku proza - Sasvim obična ljubavna pri?a. 2004. godine, u konkurenciji više od 400 romana koji su pristigli na natječaj, za roman Un Milagro en equilibrio osvojila najugledniju španjolsku književnu nagradu - Premio Planeta. Extebarrijina djela prevedena su na četrnaest jezika, a španjolska ju javnost smatra najkontroverznijom suvremenom spisateljicom. Obožava životinje, vegetarijanka je i živi u Madridu.
