Toga siječanjskoga jutra 2015. Parizom i svijetom odjeknula je vijest o terorističkom napadu na redakciju časopisa Charlie Hebdo. Philippe Lançon sjedi na sastanku s kolegama kada dvojica maskiranih napadača upadaju u zgradu i u nekoliko sekunda izvode nezapamćeno krvoproliće. Propucana lica i teško ranjene čeljusti, ali živog, novinara na bolničkim nosilima iznose s poprišta dok on pogledom posljednji put pozdravlja ubijene kolege. Sedamnaest operacija lica etape su novoga života koji autor nastoji rekonstruirati baš kao i liječnici njegovu čeljust. U briljantnoj književnoj obradi vlastite patnje, koja je i trauma cijele Francuske, autor dojmljivo ispisuje povratak u život nakon neizreciva iskustva, ne prepuštajući se bijesu ili malodušnosti pred doživljenim užasom već mu se suprotstavivši dubokom humanošću te ljepotom riječi i pripovijedanja zbog čega se ovaj tekst već upisao u vrhunce suvremene književnosti. 

 

Iz medija:

 

„Nevjerojatno svjedočanstvo, jednako fascinantno i zastrašujuće.“ 

Libération

 

„Veličanstven dnevnik žalovanja.“

Le Monde des Livres

 

„Philippe Lançon darovao nam je nezaboravnu knjigu: spoj kronike, memoarske i lijepe književnosti.“

El País

 

„Očaravajuće i često otrežnjujuće štivo koje nudi uvid u ljudsku krhkost, ali i otpornost.“

World Literature Today

 

„Nema sumnje, apsolutno remek-djelo.“

Frédéric Beigbeder, Le Figaro Magazine