S ovim prvijencem prožetim autobiografskim elementima Sándor Márai je u dobi od 29 godina iznenada postao poznat, Buntovnici ponovno otkrivaju Maraia kao velikog europskog autora 20. stoljeća. Gradić u mađarskoj provinciji 1918. godine, razdoblje raspada K. u. K. monarhije: Abél i njegovi prijatelji upravo su položili maturu i samo čekaju da ih unovače i pošalju na front. Ali svijet odraslih, kojem bi odsad trebali pripadati, gadi im se. Svaku slobodnu minute provode zajedno skriveni u svome vlastitom svijetu: pronevjerili su novac, založili obiteljsko srebro, dali su si sašiti izmišljene kostime i gomilaju stvari koje su prije svega beskorisne. Taj njihov prividni svijet na kraju se raspada u silovitom finalu – javlja se okrutna stvarnost, u likovima vlasnika zalagaonice, homoseksualnog glumca te oca koji se vraća iz rata.
Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) bio je mađarski pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njemačkom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. Tridesetih godina biva zapažen po svojem preciznom i ?istom realističkom stilu, piše prve Mađarske osvrte o Kafkinim djelima, a u novinskim člancima izražava izuzetno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije Kad svijeće dogore, roman prožet nostalgijom za iščezlim multietničkim i multikulturalnim društvom propale Monarhije. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjena. Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetljećima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hicem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.
