2. Knjige
  3. Proza
  4. Kad svijeće dogore

Sándor Márai: Kad svijeće dogore

17,50 € 15,75 €

Sadržaj

Krajem devedesetih Europa i svijet ponovno su otkrili Sándora Máraia, i to baš ovim romanom napisanim davne 1942. ali koji je protokom vremena dobio na značenju i vrijednosti jer Márai piše samo o pitanjima ključnim za čovjeka. Zato je ovaj tekst vječni dragulj europske književnosti, uvijek suvremen roman o izgubljenu prijateljstvu, nemogućoj ljubavi i razdirućim osjećajima davnašnjih nerazdvojnih prijatelja koji se nakon četrdeset i jedne godine napokon susreću.
Hoćemo li u tome cjelonoćnom razgovoru shvatiti što je izdaja, što ljubav, što prijateljstvo, strast, nemoć, možemo li oprostiti, nastaviti život?
 
 
Iz medija:
 
„Briljantan roman… S moćnom i napetom pričom očeličenom moralnim i metafizičkim argumentima. Trijumf.“
The New York Times Book Review
 
“Sándor Márai je pisac starinske, klasične težine, jednako tako mudar, odmjeren, pronicljiv i dubok, sposoban da izravnim jezično misaonim uvidima dopre do suštine i suptilnih nijansi mnogih tanašnih, skrivenih ljudskih osjećaja i misli. Misaona prodornost, kao i vrst sveobuhvatnosti, sposobnost da se ljudski svijet sagleda i sažme u njegovoj sveukupnosti, kroz samo jednu nijansu promatračke prizme – to su odlike koje tekst Sándora Máraia čine impresivnim, dostojnim ozbiljnog poštovanja svakog predanog čitatelja.”
Tatjana Gromača (prometej.ba)
 
„Sándor Márai napisao je grandiozan, mučan roman o duhovima, naricaljku preživjelih za koje je istina postala čistilištem. Žar im je živote spalio u pepeo.”
Frankfurter Allgemeine Zeitung

O knjizi

Prijevod Jadranka Damjanov
Jezik izvornika mađarski
Broj stranica 154
Datum izdanja 2023.
ISBN 978-953-332-157-8
Uvez meki uvez s klapnama

O autoru

Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) mađarski je pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar te se okušava u pisanju na njemačkome, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti neopozivo odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. Tridesetih godina biva zapažen po svojemu preciznom i čistom realističkom stilu, piše prve mađarske osvrte na Kafkina djela, a u novinskim člancima izražava iznimno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, koja su početkom devedesetih godina 20. stoljeća doživjela ponovnu, krajnje pozitivnu evaluaciju ponajprije objavom prijevoda na engleskom jeziku. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskome, no objavljivanje njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjeno sve do 1990. Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno i u sljedećim su desetljećima, otkriveni i cijenjeni od kritike i publike, postali dijelom europskoga književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hitcem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.