2. Knjige
  3. Proza
  4. Knjiga o travama (2. izdanje)

Sándor Márai : Knjiga o travama (2. izdanje)

18,00 € 16,20 €

Sadržaj

Ova knjiga mađarskog klasika Sándora Máraija je poput starih knjiga o travama koje su jednostavnim primjerima htjele odgovoriti na pitanja poput: što treba učiniti ako nekoga boli srce ili ga je napustio Bog. Ne govori o idejama i junacima, već o onome što je u vezi s čovjekom. Njen pisac učeći želi podučiti bližnje, učeći od starih, iz knjiga, preko njih iz ljudskoga srca, iz nebeskih znakova. Želi prenijeti elementarne spoznaje, odnosno temeljne istine ljudskoga života. Djelo napisano 1943. Sándor Márai posvetio je Epiktetu, svom dragom Marku Aureliju, Montaigneu i svim stoicima, od kojih je učio o moći, dobroj volji i životu bez straha.

 

Iz medija:
 
 
„Márai je napisao, po uzoru na srednjovjekovne priručnike, malu knjigu velikih mudrosti o umijeću dobra odnosa prema živim bićima, prema životu i smrti, prema sreći i nesreći. No, za razliku od tisuća new age priručnika, Márai piše da sebe ne valja stavljati na prvo, nego na pravo mjestu u svijetu. Umjesto vizualizacija savršene sreće, suočimo se sa smislom i teretom života. Uskočivši u tradiciju Marka Aurelija, Seneke i nekih kasnijih filozofa, Márai je napisao britku, ali duhovitu knjigu nakon koje je svaki autor knjiga za samopomoć, zapravo, džabe krečio.“
Kristian Novak, Jutarnji list
 
 
„U osnovi, Márai propituje našu civilizaciju eskapizma i skrivanje u iluzorne i ništavne supstitute. Bježimo od vlastite prirode i skrivamo se u nišama ustrojenog svijeta. Zato je važno upitati se kako iznova oživjeti humani svijet? Ono što je zaista u našoj moći jest naša duša. ‘Spoznaj sebe samoga’ kod Máraija metamorfozira u ‘Spoznaj svoju dušu’. Premda u njegovom tekstu naglasak nije na religioznom nego na autopoietičkom pristupu, pojam ‘duše’ mu je blizak.“
Željko Senković, Bibliovizor,  Treći program Hrvatskoga radija
 
 
„Ovu knjigu valja čitati svaki dan pomalo, po redu, i bez reda, nasumično, i tretirati je kao riznicu jer ona to doista jest.“
Srđan Sandić, najboljeknjige.com
 
„U tom smislu ide i ovaj njegov rukopis – nemilosrdan, oštar, dubok i pronicljiv, svakako bolan u svojoj okrenutosti k isticanju bitnoga u ljudskoj egzistenciji – lišen svake iluzije i pokušaja samozavaravanja u onome što su konačni, krajnji označitelji ljudske prirode. To čitaoca neminovno suočava i s bolnom spoznajom o samome sebi, o onome što bi o sebi volio zaboraviti, potisnuti, ili za što bi želio vjerovati da je „prevazišao“, da je to u sebi uspio pobijediti ili osujetiti.“
Tatjana Gromača, MV info
 
 
„Márai nije self-help pisac, i ne pruža ova knjiga recepturu za bilo kakvu utjehu. Ona otrežnjuje na često neugodan ali ne i bolan način. Čitatelju je jasno da se pripovjedač bori za vlastitu slobodu, a drugima nudi – njihovu borbu.“
Tomislav Čadež, Jutarnji list
 

O knjizi

Prijevod Ivana Delač, Jurica Puškar, Milka Mihaljević, Viktorija Šantić i Veronika Žagar
Broj stranica 136
Datum izdanja 2024.
ISBN 978-953-332-189-9
Uvez meki uvez s klapnama
Dimenzije 13x20 cm

O autoru

 

Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) bio je mađarski pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njemačkom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. Tridesetih godina biva zapažen po svojem preciznom i ?istom realističkom stilu, piše prve Mađarske osvrte o Kafkinim djelima, a u novinskim člancima izražava izuzetno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije Kad svijeće dogore, roman prožet nostalgijom za iščezlim multietničkim i multikulturalnim društvom propale Monarhije. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjena. Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetljećima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hicem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.