Poznat kao veliki putnik po Europi Márai je proputovao i velik dio hrvatske obale. U romanu Otok (1934.) glavnina radnje odvija se na vrlo konkretnim i prepoznatljivim dubrovačkim lokacijama, u hotelu Argentina i na Lokrumu. Parižanin Viktor Henrik Askenasi, nakon afere što će sablazniti svakoga do koga mu je stalo, otputuje u nepoznato, Dubrovnik, no istovremeno taj pokušaj bijega pretvara se i u pakleno putovanje savjesti. Virtuozno pripovijedajući o iznimnom i tankoćutnom sredovječnom muškarcu, orijentalistu po svemu solidna statusa, koji u potrazi za smislom života, štoviše, za Bogom, eksperimentirajući s tjelesnom ljubavi jer mu se to čini najjednostavnijim, a i najmanje shvatljivim područjem, istodobno se trudeći ostati objektivnim promatračem, šokantnim potezom pera dovede Askenasija do paradoksalne spoznaje da svijet možda i ne otkupljuje dobrota, nego grijeh. Neobična tijeka, s predivnim unutarnjim monolozima, preciznom slikom okruženja u kojem se glavni junak zatekao, napet poput suvremena trilera, Otok je još jedan od bisera u nizu Máraieva opusa.
Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) mađarski je pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar te se okušava u pisanju na njemačkome, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti neopozivo odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. Tridesetih godina biva zapažen po svojemu preciznom i čistom realističkom stilu, piše prve mađarske osvrte na Kafkina djela, a u novinskim člancima izražava iznimno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, koja su početkom devedesetih godina 20. stoljeća doživjela ponovnu, krajnje pozitivnu evaluaciju ponajprije objavom prijevoda na engleskom jeziku. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskome, no objavljivanje njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjeno. Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno i u narednim desetljećima, otkriveni i cijenjeni od kritike i publike, postali su dijelom europskoga književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hitcem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.
