Pisci ne mijenjaju čovječanstvo. Bez Dantea, bez Shakespearea, bez Cervantesa, Kafke ili Pessoe svijet bi i dalje bio isti ovaj koji vidimo danas, isti ovaj u kojemu živimo i u kojemu, prečesto, patimo. I bez njih bi se sunce nastavilo rađati svakoga dana, ambicija bi se iskazivala na iste pozitivne i negativne načine, zloba bi se gnijezdila među ljudima i u njihovim srcima kao i uvijek, dobre želje i solidarnost i dalje bi bili plamičci na kojima neki od nas još odmaraju oči. Opametimo se: pisci, uključujući i one važne koje sam spomenuo, a i mnogi drugi koji napučuju naš intelektualni i sentimentalni odgoj, ne služe tomu da određuju smjer čovječanstva, koje je prečesto zbunjeno sobom, svojom sposobnošću junačenja i svojom učinkovitom moći razaranja. Ipak, unatoč svemu, pisci pomažu, prate, a možda čak i preobraze ponekog čitatelja koji je odlučio u štivu naći utočište i od čitanje napraviti ljubavni čin, vježbu komunikacije između dvije stvarne osobe - autora i čitatelja - sjedinjene u opipljivu predmetu što ga čini knjiga te u stvaralačkoj volji koja se očituje kao čin čitanja.

Iz medija:

"Pun ugriza soli i očaja, "Godina suše" roman je o žedi. Žedi napuštenih duša. Žedi isušenih tijela. U brazdama Lorce i Marqueza ostaje poetski glas pisca koji obećava i koji je znao kako čuti jadikovke jedne proklete zemlje."
Lire

"Precizne slike poput živih vinjeta miješaju se s mitski preobraženim događajima i stvaraju pravu mitologiju u kojoj se brišu granice izmedu stvarnosti i mašte."
Le Figaro Litteraire

"Ovu priču o jadnim i frustrirajucim životima prožima u njenoj punoći erotski i kozmički lirizam što podsjeća na Lorcu. Nikako nemojte propustiti."
Le Temps

"Godina suše, očaravajuće napisan roman, desadeovska je priča-sjećanje na buran seksualni odnos dvoje mladih, sjećanje uklopljeno u predivnu epopeju o skupini emigranata na brodu kojim će doseći tko smrt, a tko obećanu zemlju."
Le Monde