Lucia Etxebarria pomiješala je psihoanalizu, psihologiju, filozofiju, sociologiju, književnost, postfeminističku kritiku, autobiografski diskurs s ovećom dozom humora kako bi poduzela osobnu i književnu ekspediciju u područje ljubavnih jada, što je naposlijetku rezultiralo knjigom za žene i muškarce, za lezbijke, homiće i heteroseksualce, za mlade i ne tako mlade... za sve one kojima je dosta patnje i jalovih jadikovki. U njoj nam pripovijeda kako je prestala patiti zbog ljubavi i kako i ti to možeš. Jer ti to zaslužuješ. Knjiga koja će riješiti tvoje sentimentalne probleme... Barem djelomično.
Lucía Etxebarria rođena je 1966. u Bermeu. Studirala jer književnost i novinarstvo u Madridu. Prije nego što se profesionalno posvetila pisanju, desetak je godina radila kao konobarica, prevoditeljica, redaktorica i predstavnica za tisak. Do sada je napisala nekoliko romana: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje (1997.), Beatriz i nebeska tijela za koji je 1998. dobila nagradu Nadal, te Mi koje nismo kao druge (1999.). Osim romana, objavljuje eseje i pjesme, a sudjelovala je i u pisanju scenarija za nekoliko filmova. Svojim je djelima izazvala brojne polemike. Sveučilište u Aberdeenu dodijelilo joj je počasni doktorat za književnost. Za roman O svemu vidljivom i nevidljivom 2001. dobila je nagradu Primavera koju je izdavačka kuća Espasa Calpe i udruga Ambito Cultural dodjeljuju kako bi promicale roman kao jedan od temeljnih oblika umjetničkog izražavanja našega doba. Nakon opsežnog istraživanja, 2002., zajedno s književnom kritičarkom S.Núñez Puente, objavila je intrigantnu književno-feminističku studiju i zbirku proza - Sasvim obična ljubavna priča. 2004. godine, u konkurenciji više od 400 romana koji su pristigli na natječaj, za roman Un Milagro en equilibrio osvojila najugledniju španjolsku književnu nagradu - Premio Planeta. Extebarrijina djela prevedena su na četrnaest jezika, a španjolska ju javnost smatra najkontroverznijom suvremenom spisateljicom. Obožava životinje, vegetarijanka je i živi u Madridu.
