Max Frisch (1911. - 1991.) osim romana, drama i eseja posebno je njegovao formu dnevnika. Moglo bi se reći da su dnevnici njegov vodeni žig. Rođen u Zürichu, studirao je njemačku književnost i povijest umjetnosti. Godine 1932. napušta studij i radi kao slobodni novinar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata povremeno služi u švicarskoj vojsci. Potkraj četrdesetih putuje Europom i susreće Bertolta Brechta s kojim kasnije prijateljuje. Ranih pedesetih putuje SAD-om i Meksikom. Početkom šezdesetih nastanjuje se u Rimu, a u Švicarsku se vraća 1965. Osamdesetih godina živi između New Yorka i Züricha, u kojem umire 4. travnja 1991. Frisch, kako je sedamdesetih lucidno primijetio jedan književni kritičar, bio je klasik još dok nije bio poznat. Pripada naraštaju izrazito građanskih pisaca, distanciranih urbanih humorista i nasmiješenih promatrača, ironičnih i meditativnih svjedoka, suosjećajnih skeptika.