Treći roman Édouarda Louisa donosi priču o ocu kojega poznajemo iz autobiografskog prvijenca Raskrstimo s Eddyjem. U kratkom, ali iznimno emotivnom i dirljivom tekstu autor se ponovno vraća u djetinjstvo i mladost no ovaj put kako bi se pomirio s ocem i ispripovijedao njegov život, prerano uništen teškim radničkim životom, bolešću i pretrpljenim nepravdama. Ne postavljajući pitanje naznačeno u naslovu, već sa sigurnošću detektirajući političko i klasno nasilje kojemu su izloženi deprivilegirani, marginalizirani i potlačeni, autor se oštro obrušuje na sve vlade koje su njegovu ocu, kao i mnogima u Francuskoj, postepeno ukidale radnička prava dovodeći ih na rub siromaštva. Édouard Louis i u ovom romanu maestralno spaja privatno i političko, ispisujući intimnu pripovijest o odnosu oca i sina koji su obojica, svaki na svoj način iskusili razorne posljedice neodgovornih i promašenih politika i sve većeg osiromašenja radničke klase u kapitalizmu 21. stoljeća.
Poznat kao veliki putnik po Europi Márai je proputovao i velik dio hrvatske obale. U romanu Otok (1934.) glavnina radnje odvija se na vrlo konkretnim i prepoznatljivim dubrovačkim lokacijama, u hotelu Argentina i na Lokrumu. Parižanin Viktor Henrik Askenasi, nakon afere što će sablazniti svakoga do koga mu je stalo, otputuje u nepoznato, Dubrovnik, no istovremeno taj pokušaj bijega pretvara se i u pakleno putovanje savjesti. Virtuozno pripovijedajući o iznimnom i tankoćutnom sredovječnom muškarcu, orijentalistu po svemu solidna statusa, koji u potrazi za smislom života, štoviše, za Bogom, eksperimentirajući s tjelesnom ljubavi jer mu se to čini najjednostavnijim, a i najmanje shvatljivim područjem, istodobno se trudeći ostati objektivnim promatračem, šokantnim potezom pera dovede Askenasija do paradoksalne spoznaje da svijet možda i ne otkupljuje dobrota, nego grijeh. Neobična tijeka, s predivnim unutarnjim monolozima, preciznom slikom okruženja u kojem se glavni junak zatekao, napet poput suvremena trilera, Otok je još jedan od bisera u nizu Máraieva opusa.
Mars Room je striptiz-bar u San Franciscu u kojem glavna junakinja, vrlo mlada Romy, samohrana majka dječaka, plešući u krilima klijenata zarađuje za život. No striptiz-bar je samo polazište prema nizu nesretnih događaja koji naposljetku Romy dovodi u zatvor na izdržavanje dvostruke cjeloživotne kazne zbog umorstva. Kakav je život u zatvoru, tko su i kakve su zatvorenice, kakva su njihova nedjela, kakvi su njihovi međusobni odnosi, odnosi s propalim obiteljima, djecom, roditeljima, odnosi zatvorskih zaposlenika sa štićenicama, kakav je američki sustav? Sva se ta pitanja otvaraju u ovom uzbudljivom, majstorski napisanom romanu koji neumoljivo svjedoči o današnjoj Americi i sve većim podjelama i razlikama među njezinim građanima.
Iz medija:
U središtu romana Max nemirni je duh i snažna umjetnička osobnost Maxa Ernsta – jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća, poznatog dadaista i pionira nadrealizma. Njegov životni put pratimo od pobune protiv konzervativna oca preko rovova Prvoga svjetskog rata i prvih dadaističkih izložaba do bijega iz nacionalsocijalizmom zatrovane Njemačke u buran pariški život te naposljetku u američki egzil. Pogonjen stalnom potragom za novim umjetničkim iskustvima i onom pravom, uzvišenom ljubavi, Max Ernst na stranicama ovoga romana postaje živopisnim protagonistom umjetničke scene koja je trajno obilježila 20. stoljeće. Šest žena, šest ljubavi i cijelo jedno stoljeće sa svojim lomovima i političkim prevratima, stopili su se u autentičnu i napetu priču o umjetnosti, ljubavi i strasti, hrabrosti i humanosti, ispripovijedanu glasovima slavnih osoba toga vremena kao što su Paul Éluard, André Breton, Pablo Picasso, Leonora Carrington, Dorothea Tanning, Jean Arp, Peggi Guggenheim, s kojima je Max Ernst dijelio ljubav i prijateljstvo.
