Max Frisch: Dnevnik 1966-1971

22,43 € 17,94 €

Upitnici, statistike, eseji, putopisni zapisi, sjećanja, dijalozi, dnevničke zabilješke... Max Frisch iskoristio je rukovet žanrova kako bi budućim naraštajima ostavio svjedočanstvo o svojem vremenu. Dnevnik je, naime, samo formalni okvir unutar kojeg je Frisch napisao majstorsko djelo koje, kako je o Dnevniku pisao The New York Times Book Review, “pokazuje kako razum i moć zamišljanja pronalaze svoje teme i pogone i kako pisanje nije puka kronika ili knjiga snova, nego životno sredstvo bivanja čovjekom”.
 
“On prakticira moral bez propovjedi i kritiku vremena bez propagande. Demonstrira angažiranost bez razdražljivosti i protest bez histerije. Tako je postao klasikom među suvremenicima koji pišu na njemačkom jeziku. I tako je postao autor, čije ime signalizira više od naslova njegovih knjiga i čije ukupno djelo predstavlja više od zbroja svojih dijelova.“
Marcel Reich-Ranicki
 
“O čemu se radi u novom Dnevniku? Ponovno o životu ne slučajnog, iako veoma
nadarenog čovjeka, nego izričito o egzistenciji jednog suvremenika sveopćih događaja. Era Hruščova, Kennedya i pape Ivana je gotova. Frisch još uvijek putuje mnogo i očito to čini rado. Tada, u poslijeratno doba, kroz uništenu Njemačku u Prag, Varšavu, na kongres intelektualaca u Wroclaw. Sada u Sovjetski savez, na Volgu, kao počasni gost proslave jubileja Maksima Gorkog. Ručak u kavani Bijele kuće s doktorom Kissingerom. Izrael i Prag, posjet u Varšavi i gostujuća profesura na Sveučilištu Columbia u New Yorku.“
Hans Mayer
Prijevod Nikica Petrak
Jezik izvornika Njemački
Broj stranica 312
Datum izdanja 2013.
ISBN 978-953-332-014-4
Uvez meki uvez s klapnama

Max Frisch (1911. - 1991.) osim romana, drama i eseja posebno je njegovao formu dnevnika. Moglo bi se reći da su dnevnici njegov vodeni žig. Rođen u Zürichu, studirao je njemačku književnost i povijest umjetnosti. Godine 1932. napušta studij i radi kao slobodni novinar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata povremeno služi u švicarskoj vojsci. Potkraj četrdesetih putuje Europom i susreće Bertolta Brechta s kojim kasnije prijateljuje. Ranih pedesetih putuje SAD-om i Meksikom. Početkom šezdesetih nastanjuje se u Rimu, a u Švicarsku se vraća 1965. Osamdesetih godina živi između New Yorka i Züricha, u kojem umire 4. travnja 1991.  Frisch, kako je sedamdesetih lucidno primijetio jedan književni kritičar, bio je klasik još dok nije bio poznat. Pripada naraštaju izrazito građanskih pisaca, distanciranih urbanih humorista i nasmiješenih promatrača, ironičnih i meditativnih svjedoka, suosjećajnih skeptika.