Zima kasnih 1950-ih, Longyearbyen – rudarski grad u arhipelagu Svalbard u zaleđenu Barentsovom moru, zajednica tundre, snijega i leda, s rudnicima ugljena usred netaknute prirode. Mladi kirurg Finn i njegova supruga Eivor doseljavaju se s dvije kćeri u najsjevernije naselje u Europi. U mračnoj polarnoj tundri temperature padaju ispod minus 30 stupnjeva, a zimi nitko ne može napustiti otok. Kao liječnik tvrtke, Finn liječi rudare ozlijeđene tijekom opasnog rada, ali ubrzo shvaća da se ne raspadaju samo njihova tijela, već i njihova psiha. Novonastala situacija opterećuje i Eivor, koja teško nalazi svoje mjesto u otočkoj zajednici. Osjeća se izoliranom, s dvoje male djece i mužem koji stalno radi. Njezin tihi očaj na kraju svijeta polako, ali postojano, okreće je protiv vlastita muža. Život na Svalbardu roman je o preživljavanju u području vječnog leda, izolaciji, snazi prirode – i braku u krizi.

 

Iz medija:

 

„Roman je uzbudljiv kao triler, sadrži divne opise krajolika te dobre i uvjerljive likove koji žive svoje živote između čađe, teških nesreća u rudniku i drama u privatnom životu.“

Altaposten

 

„Ovaj je roman zanimljiv portret odnosa između muža, žene i rodnih uloga u pedesetima. Sævareid sjajno govori o tome kako je teško snaći se u tim ulogama kad se vanjski svijet sastoji samo od leda, snijega i mraka.“

Åsane Tidene

 

„Fizička ograničenja prezimljavanja na Svalbardu Sævareid dočarava kao klaustrofobiju koja svojski steže svoje ledene prste oko vrata čitatelja.“

Litterær Avis