Junakinje priča Alice Munro sasvim su obične žene, ali u njihove se sudbine upleću dramatični događaji, od preljuba i laži do ubojstva, koji će im promijeniti život i zauvijek ih obilježiti. U naslovnoj pripovijetki Previše sreće, nadahnutoj stvarnom povijesnom osobom, nadarena ruska matematičarka i spisateljica Sofija Kovalevska sukobljava se s konvencijama 19. stoljeća i zamkama vlastita uspjeha. Ali jednako su stvarne i priče kao što su Dječja igra u kojoj dvije prijateljice iz djetinjstva kriju do smrti jezivu tajnu koja ih cijeli život muči poput nezaliječene gnojne rane; Slobodni radikali u kojoj usamljena žena upravo u svojoj bolesti i udovištvu nalazi snage nadmudriti opasna posjetitelja; ili Dimenzije u kojoj se junakinja mora suočiti s najstrašnijim gubitkom i najvećom boli, ali ipak uspijeva pronaći svrhu i nastaviti živjeti, prihvaćajući, kao i svi likovi Alice Munro, ljudsku sudbinu.
Iz medija:
“Munro svojim pogledom obuhvaća sve ljudsko, od beskrajno darežljivog do duboko pokvarenog, i učinak je upravo majstorski snažan. Nadajmo se da autorica još u sebi nosi mnogo priča.“ San Francisco Cronicle
“Munro zna kako sentimentalno pretvoriti u egzistencijalno.“ THE PHILADELPHIA INQUIRER
“Kratka proza ovog kalibra mora biti na svačijem popisu obveznog štiva. Priče Alice Munro svima su razumljive jer ona piše o životu sâmom.“ CHICAGO SUN-TIMES
“Malo ima pisaca koji se mogu mjeriti s Alice Munro u preciznosti i snazi opisa, bez obzira na to prikazuje li brak koji se urušava, okrutnosti djetinjstva ili erotski i intelektualni put ruske matematičarke iz 19. stoljeća.“ BOSTON GLOBE
“Munro posjeduje izniman dar da naizgled jednostavne priče pretvori u čistu umjetnost. Fokusira se na živote u provinciji, čak zabiti, u obiteljskim tragikomedijama koje kao da se čudesno otvaraju i otkrivaju šire, dublje i veće dimenzije.“ NEW YORK REVIEW OF BOOKS
Alice Munro (1931.) rođena je u Winghamu (Ontario) u Kanadi, dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Već kao studentica počinje objavljivati kratke priče po časopisima, a 1968. dobiva svoju prvu Guvernerovu nagradu – najprestižniju kanadsku književnu nagradu – za zbirku priča Dance of the Happy Shades. Guvernerovu nagradu dobila je još i 1978. za zbirku Who Do You think You Are? te 1986. za The Progress of Love. Dvostruka je dobitnica i važne Gillerove nagrade – 1998. za zbirku The Love of a Good Woman i 2004. za Runaway, zbirku koja je dobila i nagradu Commonwealth Writers Prize (2005.). Godine 2009. Alice Munro dobiva nagradu Man Booker International za životno djelo, nagradu koju mnogi kritičari nazivaju “kompetentnom alternativom“ Nobelovoj, a koja se dodjeljuje svake dvije godine i za koju u izbor ulaze pisci iz cijelog svijeta kojima su djela prevedena na engleski jezik. Objavila je više od 14 zbirki priča i jedan roman (Lives of Girls and Woman) i slovi za jednu od najboljih kanadskih književnica uopće. Ocjenjivački sud obrazložio je svoju odluku o dodjeljivanju nagrade Man Booker International Alice Munro ovim riječima: “A. Munro uglavnom je poznata kao autorica pripovijedaka, ali svaka njezina priča ima dubinu, mudrost i preciznost za kakve mnogim romanopiscima treba cijeli vijek. Čitati Munro znači svaki put saznati nešto o čemu nikad prije niste mislili.“
