Treći roman Édouarda Louisa donosi priču o ocu kojega poznajemo iz autobiografskog prvijenca Raskrstimo s Eddyjem. U kratkom, ali iznimno emotivnom i dirljivom tekstu autor se ponovno vraća u djetinjstvo i mladost no ovaj put kako bi se pomirio s ocem i ispripovijedao njegov život, prerano uništen teškim radničkim životom, bolešću i pretrpljenim nepravdama. Ne postavljajući pitanje naznačeno u naslovu, već sa sigurnošću detektirajući političko i klasno nasilje kojemu su izloženi deprivilegirani, marginalizirani i potlačeni, autor se oštro obrušuje na sve vlade koje su njegovu ocu, kao i mnogima u Francuskoj, postepeno ukidale radnička prava dovodeći ih na rub siromaštva. Édouard Louis i u ovom romanu maestralno spaja privatno i političko, ispisujući intimnu pripovijest o odnosu oca i sina koji su obojica, svaki na svoj način iskusili razorne posljedice neodgovornih i promašenih politika i sve većeg osiromašenja radničke klase u kapitalizmu 21. stoljeća.
Poznat kao veliki putnik po Europi Márai je proputovao i velik dio hrvatske obale. U romanu Otok (1934.) glavnina radnje odvija se na vrlo konkretnim i prepoznatljivim dubrovačkim lokacijama, u hotelu Argentina i na Lokrumu. Parižanin Viktor Henrik Askenasi, nakon afere što će sablazniti svakoga do koga mu je stalo, otputuje u nepoznato, Dubrovnik, no istovremeno taj pokušaj bijega pretvara se i u pakleno putovanje savjesti. Virtuozno pripovijedajući o iznimnom i tankoćutnom sredovječnom muškarcu, orijentalistu po svemu solidna statusa, koji u potrazi za smislom života, štoviše, za Bogom, eksperimentirajući s tjelesnom ljubavi jer mu se to čini najjednostavnijim, a i najmanje shvatljivim područjem, istodobno se trudeći ostati objektivnim promatračem, šokantnim potezom pera dovede Askenasija do paradoksalne spoznaje da svijet možda i ne otkupljuje dobrota, nego grijeh. Neobična tijeka, s predivnim unutarnjim monolozima, preciznom slikom okruženja u kojem se glavni junak zatekao, napet poput suvremena trilera, Otok je još jedan od bisera u nizu Máraieva opusa.
